pleasepleasepleaseplease...
Jesam, sanjala sam. Norilsk, led na prozorima napuštene tvornice, polagano se topio cijeli grad, skijanje po zemlji i planine od morskih pasa. Plakala sam na zidu zgrade, lijepa tuga.
Ali... Nebitno. Malo je irealno ovo sve, vatice topole, listići mašu vjetru i suncu.. Ne znam, dosad sam funkcionirala po "feel>act>think" principu, nije me mnogo ostalo, ja se neću moći još jednom urušavati pred nekim poluprofesionalnim slušačima, jesti kemiju i biljne pripravke, praviti se da sam ok, kvasiti jastuke, samo htjeti trgati si površine, ne napraviti.. Ne znam.
Sluša se: Cohen - the partisan (There were three of us this morning, I'm the only one this evening but I must go on; the frontiers are my prison.)
Želi se: Ne zanositi se. Spriječiti ideje, želje i maštarije.
Osjeća se: peče me čelo
Post je objavljen 29.04.2012. u 22:06 sati.