Prvo i prvo, serendipity. Za slučaj da je komu promakla ta krasna riječ.
A zatim kako je to bilo. Ja sam, kako se to dade naslutiti, lik kojemu je komuniciranje s ljudima mračna i tegobna aktivnost koja traži godine truda i zlatne živce (bolje vode struju od čeličnih). No, to me nije spriječilo da u socijalnim vještinama nakupim barem petnaestak levela, tako da sam kompetentan govoriti s pozicije kakvog srednješkolca. Među mnogim pitanjima koja su mi bila upućena našla su se i ona o tomu kakovim zvučnim signalima običavam pogoniti za to predviđene osjetne stanice. Istina, trenutno se mogu sjetiti samo dva takva slučaja, ali prilično sam siguran da ih je bio daleko više, možda čak i dvostruko.
Posljednji se zbio prije kojih tjedan dana. Malo nakon toga krenuo sam pisati još jedan od dominantne vrste ovdašnjih svojih napisotina, što će reći da sam nabacao na monitor nešto od zadnjih stvari koje su mi se motale po glavi. Prvom pjesmom sam se prije par tjedana dosta gadno zarazio pa mi se vrtjela i u glavi i na konjpjuteru. Drugom sam se zarazio puno ranije tako da mi je sad samo ugodna. Međutim, u kurcijalnom času vani je krenula jedna parminutna kiša dinamike gotovo identične onoj iz pjesme. Onda sam stavio još jednu pjesmu koju sam prebolio par tjedana ranije, čisto da budu tri, a ne dvije. A onda mi je palo na pamet pitanje o muzici.
I tu počinje ono (meni) zanimljivo. Naime, kad sam pisao pitanje, nisam se uopće trudio razmisliti o mogućim odgovorima. Ne znam čak ni što sam točno mislio. Vjerojatno je to nekakav zaštitni pisački mehanizam, jer kad bih mislio što pišem, ne bih nikad ništa napisao. A pogotovo ne objavio. I tako sam lijepo post završio nepostavljenim pitanjem. Pa sam dobio i odgovore. I to kakve:
Pametni zub:
"ne znam, jedno sam vrijeme za svako žensko pitanje milsio da sadrži dodatnu poruku, a je li ikoje osim očitih sadržavalo, ne znam - jer to sam bio ja"
Dž:
"To bi ti htio da ima dodatne poruke ;)"
Zuba ću odijeliti, jer u njegovu ženskost pomalo sumnjam, a i Dž, jer mi se neće nagađati. Zanimljiviji dio je unisonost ženskih tumačenja.
Joanna has left Stepford:
"no dakle;) takva pitanja služe u svrhu postavljanja nekog dojma o osobi, ,konačni ishod može završiti s nekim skrivenim porukama, ali je samo pitanje poprilično benigno, muški te to ne pitaju jer njih zapravo boli ona stvar šta ti slušaš dok žene imaju neku ideju da to govori o čovjeku nešto nadrealno;) banaliziram, ali rokera ćeš bez problema vidjeti sa cajkačom, ali rokericu s nekim cajkerom jako jako teško-žene imaju neku ideju da to što slušaš govori ne znam što o tebi;)"
Helada:
"Ja pitam ljude obaju spolova što slušaju iz radoznalosti - možda saznam za štogod novo dobro. Na primjer, za Värttinä (ne znam deklinirati)."
Emi Gablo:
"kad te žensko pita koju muziku slušaš obično želi dokučiti kakav si u kukičanju i zamjeni žarulja te koliko mufa jednim udarcem umlatiš...i uglavnom su svi odgovori dobri osim odgovora da ne slušaš nikakvu muziku jer bi to onda značilo da neš ni nju"
moljci su ga pojeli:
"mene nitko nije pitao što slušam valjda od šesnaeste godine života, ne znam zašto bi to uopće bilo važno."
with teeth:
"a uvijek ju možeš pitat zašto te pita takve stvari!"
fulvus:
"nemoj ni pokušavat razumijeti žensku psihologiju, barem ti knjige neće u tome pomoći. samo životno iskustvo te može usmjeriti ka ispravnom povlađivanju ženskom rodu:)"
Mare koja je sretna:
"Pitanja o glazbenom ukusu su samo to-pitanja. Vjerojatno postavljena da se izbjegne neugodna tišina ili da se pronađe neka zajednička tema u kojoj oba govornika mogu uživati."
Tristia
"Prvo značenje: pristojna je i znatiželjna
Drugo značenje: ima nakanu stupiti u prijateljski odnos s tobom
Treće značenje: ima nakanu stupiti u odnos više nego prijateljski s tobom.
Mislim da kad netko pita za glazbu i nije baš u stilu da sazna
nego više kao da započne neku "višu" komunikaciju.
Bar mi se tako čini."
malo ti malo ja
"Kao žensko mogu ti reći da mi na izbor nikada ne bi utjecalo
kakvu glazbu netko sluša, to ti je kao da te pita "oprosti, koliko
je sati", a barem danas svi znamo "koliko je sati"."
Ono što sam naučio iz svih ovih tumačenja je da su ženska bića među sobom općenito različita. Sad vam je jamačno jasno odakle naslov. A meni je pak jasno da mi samo pitanje ne može donijeti nove informacije. Da bih znao što pitanje o muzici ima značiti, morao bih prvo dobro poznavati pitateljicu. A pitanja o muzici obično dođu ili na samom početku ili ne dođu uopće.
Inače, uzme li se u obzir da zadnjem pitanju jest prethodila određena količina tišine i da sam pitateljicu taj dan prvi (a vjerojatno i zadnji) put vidio, vjerojatno je Marino tumačenje najprimjenjivije za netom opisanu situaciju. Čestitke na sretnom pogotku.
U sljedećoj epizodi: kako uz pomoć vilice i omlohavjele mrkve izliječiti nosoroga od prehlade.
Post je objavljen 28.04.2012. u 22:57 sati.