"Sad biste rekli da je očito da je - kada brod plovi oceanom i ostavlja brazdu iza sebe - brod uzrok brazde. Međutim, ako uđete u stanje uma koje, poput našeg, vjeruje u kauzalitet, vidite da je brazda uzrok broda!" Alan Watts - Što je Zen - Planetotopija , Zagreb 2008. str.31
Zen mudraci tvrde kako nas prošlost ne određuje, jer odnos između prošlosti i nas je kao između broda i brazde koju ostavlja.
Dakle prošlost stvaramo u sadašnjem trenutku i ona je ostavština (ili ako želimo biti više pozitivistički nastrojeni) nus pojava naših aktualnih djela. Prema tome bi svaka povijesna ili psihoanalitička objašnjenja sadašnjih događaja bila pogrešna, budući da prema zen tumačenju mi djelujemo isključivo na momentalni poriv, a način na koji djelujemo ovisi o tome kako smo građeni, jesmo li veći ili manji brod , pa nam je brazda dublja ili plića.
Međutim čini mi se da bi jasnija i ispravnija bila analogija sa plugom.
Poput situacije s brodom brazda će biti dublja (i značajnija) ako je plug oštriji, željezni a ne drveni i ostala svojstva koja možete zamisliti.
ALI!! Ako orač vidi da mu brazda nije dovoljo duboka ili je pak preduboka, naostrit će plug ilipromijeniti kut oranja i što već.
Poanta, razlika je u tome što kod analogije s plugom mi ipak prosuđujemo naše prošle radnje i na temlju njih se prilagođavamo budućnosti, dok kod zen analogije s brodom bi trebali stvari samo prepuštati svom tijeku i ne obazirati se na prošlost. Jer, dubina brazde koju čini brod nije bitna u neko smislu preživljavanja, dok je dubina brazde kod oranja bitna jer urod ovisi o tome. Hoćel' bit hrane ili ne, a o hrani ovisi ljudski opstanak!
Ovo pišem iz razloga jer sam čitao knjigu od Alan Wattsa "Što je to Zen" i on je tamo iznio navedeni argument.
Argument mi se učinio vrlo uvjerljiv, međutim meditirajući o njemu spoznah da naš ljudski život ipak više podsjeća na oranje nego na plovidbu, iako bi bilo ljepše da je obrnuto.
No možda je to ono biblijsko prokletsvo da ćemo svoj život ostvarivati kroz znoj, krv i suze, kao što orač čini.
A razlog tome je upravo naša svjesnost. Mi ne živimo mehanički već o svakoj situaciji promišljamo.
Upravo to promišljanje o danoj situaciji je razlog naše slobodne volje (ili je naša slobodna volja razlog promišljanja-tema za neki drugi tekst). I onda, ako je brazda preplitka - naoštri plug, upregni još jednog bika, popij kriglu pive i zaori, pa će rezultat pokazati jesi li bio u pravu, ako ne, traži novi način za poboljšanje rezultata. Popravi se, izmijeni se, kako bi budućnost bila bolja. A to znači vježbanje raznih vještina (čime se već bavimo u životu i koje pogodoju društvu ili pak, ono neizrecivo, ali ipak moguće, da mi našim djelima izmjenimo okolnosti),
Ne bih želio da me se krivo shvati, smatram da je zen pogled na stvarnost-sve je sada-najispravniji od svih filozofskih škola, ali ja sam našao manjkavost, no to je samo dio mog puta, dok netko drugi vjerojatno putuje različitom stazom.
Manjkavost se sastoji u nekakvom konformizmu koji izvre iz te filozofije, iako je tanka granica između konformizma i samospoznatog ponašanja. I jedan i drugi klize kao što oštri nož prodire kroz putar ili kruh ili nešto treće.
Post je objavljen 28.04.2012. u 19:36 sati.