Majko,
dok si ležala nakon infarkta priključena na aparate i paravanom odvojena od ostalih teških bolesnika, u našim svakodnevnim posjetima tebi, viđali smo jednu postariju gospođu koja nije pripadala bolničkom osoblju. Kako zbog neznanja jezika nije mogla s tobom razgovarati, često te promatrala, a i nas dok smo te hranile, držale za ruke, pričale i pokušavale oraspoložiti, milovale tvoje lice i čelo, ljubile te i brisale suze. Pitala si nas jednom tko je ona, primjećujući da nema bolničku odoru, pa smo ti rekle da ne znamo.
Bila je to znanstvenica koja je proučavala religiju ljudi kojima se smrt približila. Jednom se zadržala u dužem razgovoru sa sestrom i izrekla nešto što sam u tim teškim godinama rata, i tužnim danima tvoje bolesti i naše nade, doslovce zapamtila:
„Vašoj majci nije neophodna religija; ljubav koju svakim činom vidim i osjetim, velika je i njoj dovoljna.“
Ne vjerujući tad da i ti pripadaš ljudima kojima se približila Vječnost, čak sam i negodovala što smo dio njenog proučavanja. Ono što je sestra skoro pa znala, ja još narednih petnaest dana nisam. Svih ovih godina, dok si počivala daleko od nas, riječi te gospođe bile su mi često jedina utjeha.
I dok tražim način da riječima opišem dug put tvoje dvaput, onako usput izrečene želje, do njenog ostvarenja i naše zajedničke ravnoteže i mira, pod prstima osjećam tragove Zemlje tvog privremenog počivališta. Sobom se širi njen miris, a sjećanja ga slijede.
(Uploaded by snikt73 on May 16, 2007)
Hvala našim njemačkim prijateljima na svemu, posebno Kristini i Gerhardu.
Hvala svim dragim ljudima koji su nam pomogli od trenutka tvoje smrti do ovog dana Mira...riječima, pažnjom, razumijevanjem, trudom, novcem i djelom.
Oprostite nam, majko i oče...nismo možda umjele ni mogle drugačije i bolje.
Laka ti bila i ova naša Zemlja, majko.
Krasit će je gladiole, tvoje omiljeno cvijeće.
(Uploaded by artifoto on Nov 13, 2009)
Post je objavljen 26.04.2012. u 23:35 sati.