Izgleda da su hrvatski građani totalno utonuli u beznađe jer ćemo ove godine slaviti Dan rada bez većih prosvjeda. Očito se više od 330 tisuća nezaposlenih od čega više od 100 tisuća mladih osoba ne nada nekim promjenama u skoro vrijeme te iz sindikata ne očekuju da će se na taj dan građani masovno odazvati na prosvjedima. Ja bih možda ipak naveo nešto drugo kao razlog slabog odaziva na prosvjed. To je manjak kredibiliteta kod samog sindikata. Sindikat radnika je razjedinjen (da ne upotrijebim neku prikladniju riječ) i samim time slabašan. Isti ljudi vode manje-više sve sindikate već godinama, ali nema nikakvih pozitivnih promjena. Čelnici sindikata primaju plaće veće od 10 tisuća kuna, a nikakve promjene se ne događaju. Istina je da je hrvatski mentalitet također problematičan, ljude je teško istjerati na ulicu, ali sjetimo se protuvladinih prosvjeda i nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su marširali uzduž i poprijeko gradom Zagrebom i izvikivali „Svi na ulice, svi na ulice!“ te pozivali Jadranku Kosor ispred njene zgrade na Ravnicama da odstupi s mjesta premijerke. Znači da je ipak moguće motivirati građane, ali je potrebna volja i znanje. A naši sindikalni čelnici nemaju ni jedno, ni drugo. A muda ponajmanje.
Post je objavljen 26.04.2012. u 13:38 sati.