Joseph E. Stiglitz: Tajni planovi MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj zabrinjavaju
Utorak, 19 Listopad 2010 22:08
Joseph E. Stiglitz, autor ovog teksta, je
visokopozicionirani njujorški bankar, najcitiraniji
ekonomist na svijetu. (Svaka sličnost i usporedba s
hrvatskim političarima u ovom tekstu je namjerna. Ovo jest
priča o Republici Hrvatskoj i njezinoj novijoj povijesti.)
Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik
predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj
odlučio je „progovoriti“ o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u
svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim
siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje „pomažu“. Članak je izvorno objavljen u
„The Observeru“, 29 travnja 2001. prije desetak godina. a mi ga prenosimu u prijevodu i obradi
dr. Ivana Šimatovića. (Časopis „Svjetlost“)
Original možete pozvati na Googlu: Joseph Stiglitz Observer, četvrti red: IMF's four steps to
damnation.
ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA
Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i
kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak.
Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani
program koji sadrži četiri obavezna koraka.
PRVI KORAK – PRIVATIZACIJA
Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodlžno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice
velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se
argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari
1 / 4
požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski
imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim
dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu
i razvoj. „Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u
procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja
milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara“ – kaže profesor Stiglitz.
DRUGI KORAK – LIBERALIZACIJA
Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o
liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogučuje investicijskom kapitalu
nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi
relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na „zakonit“ način
nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat podimenom
„krug vručeg novca“. Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu
prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi
glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu
sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu „presušiti“ za samo nekoliko
dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade
zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike
svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. „Rezultat takvog poteza
vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv“ – kaže profesor Stiglitz. Astronomske
kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju
industrijsku prizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.
TREĆI KORAK – TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA
Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treči korak – tako zvano
„tržišno određivanje cijena“. To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata,
vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time
se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osjetno
podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro
uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak.
ČETVRTI KORAK – MMF-ov PROSVJED
Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena „na koljena“ i „de facto“ se nalazi pred
posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje
zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava „vatru“ i
podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo
predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo
subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki
prosvjedi i nemiri.
U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri
zbog drastičnog povečanja cijene vode. Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi
prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a
2 / 4
nerijetko dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu
stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji oni
mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po
tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetlječima u Trećem svijetu stvoreno mnogo
zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u
bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju.
Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj
ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari :
1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je
strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i
primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih
nekritički primjenjuje.
2. Da nisu uspješni!
Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? „Da“ – kaže profesor Stiglitz:
„Bocvana! ( i ISELAND,nasa primjedba)“ Njihov trik? „Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: Go home!
Ako je to moćnim predstavnicima svjetskog kapitala mogla reći Bocvana, zar to isto nebi mogla i
Hrvatska prije nego bude kasno?
Jeste li zapamtili tko sve zaziva MMF u Hrvatsku, zapamtite ih i sjetite se na izborima: to su
neprijatelji Hrvatske i Vaši osobni neprijatelji. njihove maske nisu bitne.
Krešimir Cvitković | amac.hrvati-amac.com
Post je objavljen 26.04.2012. u 11:32 sati.