Marketing
'Ljubitelji' umjetničkih skulptura
Post o sortiranju i 'sortiranju' smeća ponukao je blogera @blade 777 na komentar kojeg donosim u nešto skraćenom obliku bez ispravaka:
„Čakovec je napredovao, (glede sortiranja otpada, nap.s.c.) a u određenom smislu i nije.
Dovoljno je obratiti pozornost na imovinu naših ljudi koji su na privremenom radu u inozemstvu, a sa čijih kuća revni skupljaći sekundarnih sirovina skidaju oluke i sav materijal koji im može popraviti financijsku situaciju.
U tim devastiranim kućama se skuplja zlatna mladež čakovećkih bogataša (u mojim postovima na tu temu imenovana HVM – Hrvatska Vampirska Mladež, nap. s.c.), obilato se drogirajući - policija u takvim situacijama ne čini ništa.
To je velika sramnota za vaš grad, nemate ni pravnu državu, ni voljne građane koji bi toj pošasti stali na kraj, a imate samo vazda potrebite građane, koji uz primljenu obilatu socijalnu pomoć na račun troškova savjesnih građana, za nagradu pljačkaju i uništavaju te iste građane, a sve uz blagoslov "pravne države".
da bi poentirao:
“Sramota, velika SRAMOTA!!”
i na kraju zaključio:
“To je slučaj za koji ja raspolažem sa dokazima, a o drugim primjerima neka pišu oni koi također imaju čvrste dokaze.”
Iz citiranog je, iako je napisano točno, vidljivo da je autor promašio temu, jer u svom postu nisam pisao na temu krađa i provala, već o sortiranju smeća što je trenutačni hit naše 'nalickane' ministrice zaštite okoliša.
Ponavljam, bloger je u svom komentaru, promašio pravu 'metu', ali 'meta' na koju je on odapeo svoje 'oštre' strelice ipak postoji. Iz sadržaja komentara naslućujem da je autor i sam vjerojatno „na privremenom radu u inozemstvu“, pa možebitno čak i žrtva spomenute HVM-i. A kako pak u svojoj završnoj rečenici poziva da „o drugim primjerima neka pišu oni koi također imaju čvrste dokaze“, rado se odazivljem njegovoj molbi u tekstu koji slijedi.
* * *
„Sve što je od metala – bio to oluk il' umjetničko djelo – guta mrak. Policija – nemoćna?!“
Ovaj nadnaslov u najnovijem broju našeg lokalnog tjednika ponukao me da se osvrnem postom na temu koju je, kao što sam iznio u uvodnom dijelu ovog posta, inicirao bloger @blade 777.
Da stvar bude gora, jer u ovom slučaju nije u pitanju krađa bakrenih oluka ili devastiranje praznih kuća, nego o krađi ('otuđenju' kako se to danas uobičajeno govori da bi ljepše zvučalo) umjetničkih djela relativno velike vrijednosti koja su postavljena da ljudi uživaju gledajući ih, a one da svojom ljepotom oplemenjuju prostor.
Kip Vanje Radauša s donjodubravskog groblja fizičkom je snagom odvojen od betonskog postolja, s grobnice znamenite židovske obitelji Hirschler. Bračni par Hirsshler dao je izraditi spomenik, visine 70 cm, u sjećanje na sina Kukija koji je 1935. godine, kao šestogodišnjak, podlegao bolesti.
Ovo Radauševo djelo samovalo je u tišini spomenutog groblja pune 73 godine, sve do 2008. kad je oko njega započela borba 'na život i smrt' između nasljednika obitelji Hirschler iz Novog Sada, Međimurske županije, Općine Donja Dubrava, Muzeja Međimurja i Gradskog muzeja susjednog grada Varaždina. Nakon silnih peripetija 'pravo' na Kukija dobiva Muzej Međimurja čiji djelatnici počinju 'izmjenjivati misli' o izradi replike koju bi postavili na grob, a original prenijeli u muzej. Upravo u namjeri da ga netko ne 'otuđi' kako se to danas kaže u duhu hrvatskog jezika.
Dječak s lopatom bio je nadomak spasa…ali lopov je bio brži. Kukija je progutao mrak 2010. godine. Gotovo istovremeno, s istog groblja, nestaje i nadgrobni kip žene, visine 158 cm, postavljen prije 30 godina. Zanimljivo kako spomenuti spomenici nisu bili ukradeni u ona 'mračna' vremena kad je po svuda 'vladao mrak' pa bi 'nepoznatim počiniteljima' bio bitno olakšan posao
Rad Luja Bezeredija, 'Putokazi' nestao 2010. godine. 'Nepoznati izvršitelj' nije nažalost, tako tvrde nadležni, ostavio nikakvog kažiputa koji bi usmjerio policiju na pravi put u traženju 'Putokaza'.
'Dječak' Tomislava Ostoje koji je bi postavljen ispred Gradske sportske dvorane, također je nestao 2010. Zajedno sa stolicom na kojoj je sjedio i veselio se razigranoj mladosti što se takmičila u sportskom duhu u dvorani.
Rad u bronci Luje Bezeredija s čakovečkog groblja, nestao je u ožujku ove godine. Je li bio jedan ili pak troje 'nepoznatih počinitelja' i tako možebitno svaki ponio po jednu glavu nakon 'umjetničke' obrade, još uvijek je nepoznato.
Da bi je spasili od drvosječa 'brončanih šuma', preventivno je sklonjena (vraćena Muzeju Međimurja) Bezeredijeva skulptura 'Mrtva šuma' koja je također bila izložena u prostoru Graditeljske škole, Gradske sportske dvorane i Đačkog doma. Tako je vjerojatno spriječena namjera 'drvosječa' da osiguraju drvo za ogrjev prodavajući dijelove 'brončane šume.'
Zahvaljujući ovim 'kulturnim' djelima 'nepoznatih počinitelja' od ideje oplemenjivanja prostora oko tih reprezentativnih objekata iz područja 'obrazovanja i kulture' ostala je još samo…
… Ostojina 'Kugla' koja (zasad) odolijeva, vjerojatno zbog svoje veličine. No kad nestane 'sitnih umjetnina' doći će na red i ona. Nema sumnje.
I dok 'nepoznati ljubitelji brončanih spomenika' skupljaju umjetnička djela i prodaju ih u otkupna mjesta za koja se zna gdje su i tko su im vlasnici, koji naravno pojma nemaju o 'umjetninama' jer oni zaboga nisu ni skulptori, ni kustosi a ni umjetnički kritičari, naša policija i dalje ne nalazi kažiputa i načina da tome stane na kraj. Uostalom možebitno ni ona nije takvog 'kulturnog' nivoa pa jednostavno ne smatra potrebnim oko toga se previše angažirati.
Ili pak je nešto drugo po srijedi?
Post je objavljen 25.04.2012. u 18:46 sati.