Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/igra-sudbine

Marketing

Budim se, ali i dalje sanjam...


Budan živjeti. Zvuči lako i logično, ali...hehe, većina nas ili spava ili je napola budna. Mislim čak da svatko sebi to može dokazati. Ja na svoj način, a vi na svoj. Kako ne znam vaš, opisat ću vam svoje buđenje i početak življenja. Eto ovako, kako sve bajke počinju sa "bilo jednom davno" a završavaju "...i živjeli su sretno do kraja života", to buđenje ili osvješćivanje (kako vam draže) počinje sa "šta je tu je" a završava "...i živim po svom!". Problem s ovim bajkama je da mi ne znamo kako su to oni živjeli sretno do kraja života, niti jedna bajka se ne bavi tim dijelom. A sreća je relativna stvar. Nemamo svi iste naprave za mjerenje sreće. Meni je recimo dubina daha mjerna jedinica za sreću, a naprava kojom ju mjerim je uvijek ista- to nešto u grudima. I ima još jedna sitnica od koje se razlikuje buđenje od bajki, princ. Da, princ. U buđenju shvatiš da si sam sebi i princ i princeza i zla kraljica i naivna služavka i dobra vila i tako dalje. Poanta buđenja je voljeti sebe. Prihvatiti se onakvim kakav jesi, bez uspoređivanja s drugima. Ja sam shvatila da sam sanjala sve ove godine onda kada sam bila najviše povrijeđena. Srušio mi se svijet. I to je užasno boljelo, dođeš do dna. Ali to je sve dio života, na nekom racionalnom planu svi mi znamo da nije život istkan samo lijepim stvarima, nažalost. I bojala sam se kako ću ja to preživjeti, kakav je smisao svega, pitala sam se kako biti potpuno sretna. Kažem potpuno, jer uvijek možeš naći barem mali razlog za sreću ako se baš potrudiš...ali potpuna sreća? Uuu, to je već izazov koji nisam mogla ni pogledati u oči. Još uvijek ne znam dali ću uspjeti tu svoju osobnu misiju na potpunu sreću, ali ne odustajem. To je kao vožnja rollercoasterom; izgleda ti strašno, ali kad jednom probaš, drugi put i nije tako velik i strašan. Tako i kad jednom dođeš do dna i probudiš se tamo, jer moraš se probuditi (osim ako ne misliš ostati dolje) uvidiš kako dobro plivaš tim vodama straha i nepoznatog i kad uspiješ doći do pola, onako vidiš već sunčeve zrake na površini itekako cijeniš sve sitnice koje si prije uzimao zdravo za gotovo. Ja sam se probudila. I neću više dopustiti da budna zaspim, ali i dalje mogu budna sanjati. To je nešto drugo. Oni koji znaju o čemu pričam, primjećuju razliku. Ja ću i dalje sanjati, ali neću prespavati život zbog toga. A ti...da, i dalje si bitan, ali moram prvo upoznati sebe ovako budnu...





Post je objavljen 25.04.2012. u 17:06 sati.