... i to ponekad na vrlo dramatičan način, kao jučer navečer, gledano s Meglenjaka iznad Podsuseda!
Prostajao sam tamo skoro sat vremena i ugođaj izlaska sunca iz oblačnog sloja, njegovog zalaska i laganog smiraja dana, pjeva ptica i šuma vjetra u grmlju ... neopisivo!
(i za kraj mala opaska: po tragovima kotača vidio sam da je netko bio prije mene autom sve do samoga vrha ... dajte, molim vas, parkirajte aute na kraju asfalta i tih zadnjih 50 metara prijeđite pješice kako ne bi od kolskog puta radili blatnu kaljužu i time kvarili ambijent tog lijepog mjesta!)