Marketing
Održivost bioplastike
Opća Uprava za zaštitu okoliša Europske komisije u skladu s proklamiranom politikom "Znanost za okoliš" izdala je objavu za tisak o upravo završenom istraživanju (1):
"Održivost bioplastike:
opća komparativna analiza i preporuke za unapređenje"
Osigurati da bio-plastika stvarno bude u skladu s održivim razvojem
Najnovije istraživanje (1) bacilo je novo svjetlo na vjerodostojnost održivosti plastike na bio osnovi, tzv. bioplastike. Utvrđeno je da, do sada, bioplastika nije usklađena s principima održivosti, prvenstveno zbog korištenja pesticida pri uzgoju sirovinske osnove. Ipak, to bi se moglo promijeniti s daljnjim razvojem tehnologije.
Plastika je vrlo korisna, ali u porastu je zabrinutost zbog njenog utjecaja na okoliš i ljudsko zdravlje. U pogledu održivosti, dva su značajna pitanja: troše se neobnovljivi izvori sirovina i ne može se razgrađivati. Klasična plastika proizvodi se korištenjem ugljika iz nafte, dok se za bioplastiku koristi ugljik iz obnovljivih izvora, kao što su kukuruzni škrob, proteini soje i celuloza te se temeljem toga bioplastika smatra pogodnijom po principima održivosti. U određenim slučajevima, bioplastika može biti i biorazgradljiva.
Istraživači su ispitali sadašnje dokaze o održivosti plastike na bio osnovi i razgovarali su s brojnim proizvođačima bioplastike i bioplastičnih proizvoda koji su komercijalno dostupni ili su u fazi razvoja. Analiza održivosti zasnovana je na materijalnim, ekološkim, zdravstvenim i sigurnosnim utjecajima tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda od bio-plastike.
Istraživanje je obuhvatilo moguće utjecaje na održivost koji proizlaze iz korištenja genetski modificiranih biljaka i opasnih pesticida koji se koriste pri uzgoju sirovinske osnove (kukuruz, soja), opasnih kemikalija tijekom proizvodnje i prerade, korištenja štetnih aditiva ili neprovjerenih materijala za koje nisu dovoljno poznati utjecaji na ljudsko zdravlje, moguće opasnosti na radnim mjestima u proizvodnji kao i učinkovitost korištenja prirodnih resursa u što je uključena voda, energija i sirovine. Istraživanje je ograničeno utoliko koliko nisu javno dostupni određeni podaci o pojedinim analiziranim komercijalnim materijalima.
Iako je bioplastika u pojedinim aspektima pogodnija u smislu održivosti od klasične plastike, ovo istraživanje je utvrdilo nekoliko opasnosti po okoliš i zdravlje radnika tijekom uzgoja i proizvodnog procesa. Pojedina bioplastika pogodna je zbog svoje zdravstvene i sigurnosne prednosti, a to su polihidroksialkanati (polyhydroxyalkanoates (PHAs), polilaktička kiselina (poly-lactic acid (PLA) i škrob. Međutim, ta plastika sadrži i potencijalne opasnosti kao što je npr. kod proizvodnje PHA radnici bi mogli biti izloženi kemikalijama koje mogu biti kancerogene, a u proizvodnji PLA se koristi kemikalija na bazi kositra što bi moglo imati utjecaja na hormonalni sustav izloženih radnika. Također, određena bioplastika je pogodnija s gledišta zaštite okoliša, kao što je plastika dobivena od škroba, PHA i proteina soje. Ipak, sva bioplastika zahtjeva obradive površine zemlje za proizvodnju sirovinske osnove. Treba dodati da sirovinska osnova bioplastike može biti genetski modificirana ili uzgajana uz korištenje otrovnih pesticida, a koji mogu zagaditi okoliš.
Istraživanje koje se trenutno provodi radi na razvoju druge generacije plastike na bio osnovi od izvora koji neće konkurirati proizvodnji hrane, kao što su npr. agrikulturni nusprodukti - stabljike kukuruza i alge. Obzirom da su procesi dobivanja sirovina za bio plastiku još u početnim fazama razvoja i proizvode male količine, zahtjevaju značajnu potrošnju energije i vode. To se može očekivati da će se daljnjim razvojem tehnologije povećavati učinkovitost procesa proizvodnje.
Istraživanje je navelo brojne preporuke kako bi se unaprijedila održivost bioplastike.
1. Na području proizvodnje sirovinske osnove, prepruča se korištenje agikulturnih ili industrijskih nusproizvoda i održive metode uzgoja kukuruza za bioplastiku.
2. Na području proizvodnje plastike, savjetuje se korištenje materijala koji stvaraju korisne nusproizvode, izbjegavajući korištenje bilo kakvih konstruiranih nanočestica čiji rizici nisu potpuno razjašnjeni ili za koje trenutno nisu dobro poznati učinci na zdravlje i okoliš.
3. Osim toga, u studiji se savjetuje bolja edukacija potrošača kako bi ih se potaklo na korištenje plastike koja je bolja po principima održivosti, kao i
4. Rad s vladama koje trebaju uspostaviti infrastrukturu potrebnu za uspješno kompostiranje i/ili recikliranje plastike proizvedene na bio osnovi.
1) Alvarez-Chavez, C.R., Edwards, S., Moure-Eraso, R. & Geiser, K. (2012) Sustainability of bio-based plastics: general comparative analysis and recommendations for improvement. Journal of Cleaner Production. 23:47-56.
Izvor: DG Environment News Alert Service
Post je objavljen 24.04.2012. u 13:59 sati.