Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/njupalice

Marketing

LE BISTRO, EU GOURMET EXPERIENCE - Italija

18.04.2012
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1

Spaghetti, tagliatelle, mozzarella…sve to palo mi je na pamet dok smo se približavali restoranu gdje se već osjećamo kao doma. Sve to mi se jelo u tom trenutku, ali sve to nismo dobili. No zato smo njupali puno više od toga. Špagete ionako skoro svakodnevno vrtimo oko malog prsta, dok smo tagliatelle uveli u tajlandsku kuhinju, no to je jedna sasvim druga priča. Vratimo se mi ipak na domovinu bosiljka i dobrih cipela njami
Photobucket

Zucchero u pozadini, a za početak limoncello za mene i The famous grouse reserve za Švrću. Limoncello ili liker od limuna ostao mi je u dobrom sjećanju još od puta po Italiji kad sam posjetila Sorrento, malo mjesto na jugu Italije koje se, uz Amalfi i Capri smatra izvornim područjem nastanka ovog slatkog pića. Liker se inače pije hladan nakon objeda no ja sam ga dobila toplog kao aperitiv i legao je kao budali šamar. Limunast i slatkast okus bio mi je puno bolji od Švrćinog whiskeyja koji je žario i palio putevima kojim je prolazio party
Photobucket

Prije večere spomenula sam Švrći da nas ziher čekaju bruschette za predjelo s čim se on složio i nismo pogriješili; bruschette s rajčicom, bosiljkom i parmezanom vapile su za samo malo maslinovog ulja (i dobili smo Belićevo) i smazane su u trenu. Bruschette smo podebljali s talijanskom pancetom, rukolom i sušenim rajčicama te maslinama u tragovima.
Photobucket
Novo jelo večeri bilo nam je burrata, svježi sir koji me podsjetio na mozzarellu, što nije ni čudo jer se burrata radi od mozzarelle i vrhnja; vanjsko oplošje je mozzarella dok se mekana unutrašnjost sastoji i od mozzarelle i od vrhnja.
Burrata se tradicionalno pravi od kravljeg mlijeka, a potječe iz južne pokrajine Puglie. Mozzarella u istoj pokrajini se također radi od kravljeg mlijeka, dok se u susjednoj Kampaniji pravi mozzarella di bufala campana od mlijeka indijskog goveda i kao takva je registrirana i zaštićena kao tradicionalni talijanski prozvod.
Nama su burattu ponudili u kombinaciji s limunom, maslinovim uljem, rukolom i cherry rajčicom što je izvrsno pasalo u bruschettice sretan Predjelo za pet!

Za glavno jelo posluženi su nam:
- oslić pečen u papiru s rajčicom, maslinama i začinskim biljem. Izvrsna kombinacija i opet fini sočni, mekani oslić po kojeg se Švrćo vraćao nekoliko puta.
Photobucket

- pečena pileća prsa u umaku od scamorze (dimljene mozzarelle) uz caponatu sicilianu. Pileće cice bile su vrlo fine, sočne i mekane s obzirom koliko dugo stoje u toploj banji, umaka se ne sjećam, dok je caponata bila jednostavna verzija kuhanog povrća. Inače caponata siciliana se tradicionalno pravi za Božić, a najčešće se koriste patlidžani, paprika i još neko drugo povrće.
Photobucket
Njoki su bili domaći, mekani i blago raskuhani, ali rukola i masline koje su bile unutra poništili su sve nepravilnosti i ja sam se jednostavno ugušila u njima. Kremasti umak od tartufa fino je sjeo na njoke, ali se Švrćo potužio da nije osjetio ni jedan tartuf tako da je posumnjao na ulje od tartufa jer su bijeli tartufi užasno skupi i teško da su se koristili u ovoj pripremi. No, kako god bilo, meni su njoki osvojili prvo mjesto u kategoriji glavnog jela.

Za kraj smo dobili janjetinu s rajčicom i začinskim biljem koja je meni bila malo masna jer se radilo o potrbušini, no sve u svemu meso je bilo mekano i dobro pečeno. Uz janjetinu nam je bila poslužena palenta koja je meni puno bolje prijala uz oslića sretan
Photobucket

Za desert su posluženi torta di ricotta; izvrsna kombinacija mekanog, sočnog biskvita, ne preslatke kreme od sira sa žele pokrivačem od jagoda koji ipak nije imao jak okus po jagodama, no zato su jagode u balsamicu i bosiljku imale i miris i okus po jagodama. Baš smo se pitali odakle prave jagode u ovo doba, no nismo puno mislili već smo se bacili na degustiranje. Švrći se svidio balsamico.
Photobucket
torta i panna cotta

Photobucket
jagode
Photobucket

Najzanimljiviji desert bila je panna cotta od kave jer je lagano plesala po tanjuru. Želatinasti desert imao je blagi okus po kavi što joj je dalo još veći šmek, inače bi bila samo ljigava masa slatkog vrhnja, a hladni ganache na vrhu bio je šlag na kraju ili bolje reći fina čokolada s kojom smo završili talijansku večeru.


Sve u svemu, Italija nije podbacila. Ipak je to zemlja mojih snova. Još samo da odvalim par ispita iz talijanistike, pa zapjevam Lasciatemi mangiare, con la forchetta in mano, lasciatemi mangiare, sono una mangiatrice pjeva

Post je objavljen 24.04.2012. u 11:29 sati.