Marketing
DESANCI OTVORILI SEZONU
Svake godine sa Sv. Jurom u Desnama, otvara se i sezona fešti.
Sv. Jure, zaštitnik Desana i Desanaca, unatoč nestabilnom vremenu, danas se slavio u Desnama, najprije svetom misom i procesijom, a onda i vrtnjom janjaca kao nezaobilazne poslastice kad je riječ o feštama u Hrvata (aj dobro, budimo pošteni – skoro svih naroda sa Balkana).
Oni koji su imali sreće biti pozvani od nekog Desanca na feštu omrsili su brk (kako muški, tako bome i poneka ženska) o janjetinu, a oni koji nisu bili pozvani, a bili su željni prve „općefeštarske“ janjetine, imali su načina u Desnama da dođu do iste.
Dobrodošlicu u Desnama je najlakše zadobiti demežanom vina (ona ispod 5 litara ne dolaze u obzir), a u zadnje vrijeme je popularna i gajba pive. Tu i tamo se ako se naleti na ljude dobre volje može proći i sa dvolitrenom pivom ili dvolitrenom demežanom vina, ali tada postoji rizik da ostaneš samo na kruvu ispod sačure, a da meso pričeka „goste“.
Mnogi pamte kako se sve do prije par godina u Desnama u prostoru bivše škole organizirala svake godine na Sv. Juru zabava (ili ti ples što bi ga rekli stari) na koju su znali dolaziti i poznati pjevači domaće estrade i na tim zabavama je uvijek znalo biti zanimljivo.
Višak alkohola bi u pojedinaca (ponekad i skupina) znao izađi kroz šake (nekom na nos ili ti „čunjku“ , ovisno o tome koliko je bio brzih noga, ruka i glave), ali bi sve to bio dio onog seoskog ugođaja u kojem se za sve kasnije krivi alkohol. Kasnije bi oni koji su skrivili belaj govorili „bilo vino loše, previše zamantalo“ , a oni koji su bili pravi, ukoliko su pobijedili, falili bi se junaštvom i muškosti koja je proizvod brdske žilavosti.
Onaj tko je izgubio (čitaj „štrcnila mu čunjka“, „pukla glavetina“, „oša sa zubima u šaki“, „otiša s nogon u prknu“), uvijek je imao mogućnost revanša na idućeg Sv. Juru, ali bi se stvari do tada riješile na nekoj drugoj općoj pijanki ili iza nekog ćoška.
Ovi stari događaji kojih se mnogi sjećaju sa sjetom (osobito žene koje bi kasnije „sređivale“ muževe i poneki zubar), nažalost teško da će se više ponoviti jer je u Desnama sve manje stanovnika.
Po zadnjem prebrojavanju iz 2011. godine, Desne imaju 91 čovjeka (ovdje se pod pojmom „čovjek“ misli na ljudsko biće, a ne karakternu osobinu), no ono što veseli je da mnogi obnavljaju svoje stare kuće u Desnama i pretvaraju ih u svoj mali raj za odmor, uživanje, opijanj...., pardon, meditaciju.
Naravno, svi se možemo šaliti na račun Desanaca i Desana, ali Desne su ipak kao jedno od najmanjih mjesta dali svojevremeno predsjednika Općine Metković, gradonačelnika Metkovića, predsjednika Sabora i popriličan niz uglednika. Mislim da se malo koji i grad može pohvaliti takvom strukturom ljudi koji su uspjeli na raznim poljima, kao što su to Desne. Očito je da u Desanskom zraku, zemlji ili kamenu postoji nešto što ljude gura naprijed.
Mislio sam napisati i vinu, ali ipak su Desne prepoznatljivije po kvalitetnom ulju, iako se daleko više konzumira vino od ulja.
Nadam se da se Desanci i njihovi prijatelji neće naljutiti na ovaj osvrt na Desne – ipak sam ih se ja jedini danas sjetio nevezano za janjetinu 
I jedan koristan savjet za vozače koji se ovih večeriju zapute u Desne ili iz Desana. Ovih dana i noćiju cesta od Kule do Desana djeluje nakon sedme čaše vina šira nego jest, ali to je fatamorgana uzrokovana velikim vrućinama i nedostatkom vlage u zraku (koja se nadomiruje vinom)
Post je objavljen 23.04.2012. u 22:56 sati.