Da sam opet,
Sanjao bi drukcije, al' sve isto.
Burzuji i popadiji, u krvotog cip bi usadio:
Kramp da priljube, u krsnom polju krompir njime zasade.
Svjetini, jutarnje casove poklonio:
Mamurluke nocne, da u vedre dane pretoce.
Znanstvenici i djeca, u bajkama da se druze:
Od Homerovog „Nitko“, do Hamleta, Don Kihota, Idiote i Zaratustre.
Sa Zemlje, u oblake Bogove preselio, nebesa stjesnjena dostatna da im budu.
Trgovima, monumente bronzane bi izlio,
Djingis Kanu, Hitleru i Staljinu:
Djeca da nam znadu, iz drukcijeg svijeta sad' da cvatu .
Muzevi, zene, razborite i krepke:
Suradnjom, na ledjima svojim , Novi Svijet da nose.
Post je objavljen 23.04.2012. u 12:11 sati.