Marketing
...znači ovo je tren kada čovjeku postane malo, kad u svemu što volim na njoj nešto pofali...
.i koliko god je mogu negdje spremit duboko, uvijek dođe ono vrijeme kada netko otvori tu škrinju jučer.sjetim se nje - oslonca i nade.
i da ne ispadnem kučka, da ne ispadnem ne fer odem vidjeti kako njeno srce kuca, da ne kuca za njega (jer od svega što na svijetu može boljet, najviše bole ti otkucaji u prazno). i ona počne lagat, gleda me u oči i laže, tad nesvjesna, od svih nas sebi je najviše slagala i kasnije svaljujući krivnju na druge njeno je srce, u bolu, kucalo prazno. vjerujući joj, cijelu sebe bi dala da dokažem da ne hoda kao laž. a naivno i ovaj put stanem na njenu stranu. na dlanu joj je moje povjerenje, bez razmišljanja. i gleda me u oči i vidim onu najiskreniju laž.
i tad slušam te njegove riječi (mrak svuda oko nas. da nije bilo mjeseca, ne bih vidla te suze i to nešto teško u njemu. u isti mah skriva i pokazuje.) i žao mi je. žao mi je njegovih otkucaja u prazno, žao mi je tih suza, žao mi je što sam bila tako naivna. ali to je mogao biti bilo tko drugi i kako sada nakon svega biti otvoren i vjerovat ikome. osjećam se glupo jer sam vjerovala u svaku njenu riječ, jer sam te vidjela boljom nego što jesi...i sad, sad mi zamjera na tome. sada me mrzi jer mi je lagala, mrzi me jer njeni otkucaji kucaju u prazno, mrzi me jer ne može sebi oprostit.
i razmišljala sam da ju vratim (znam da bi mogla), ali previše su naša srca kucala u prazno i previše je boljelo. oprosti mi, molim te.
.kazu, prijatelju, da je jednom voljela i zaklela se da neće više nikada...
Post je objavljen 20.04.2012. u 15:50 sati.