Marketing
Fucking...
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Fucking...
Jutros sam se probudila zaigrana. Šminka. U letu. Brža od kiše. S novom frizurom. Kofer spreman. Na putu do parkiranog auta umalo sam se sudarila s likom koji se odaziva na poziv: Škegro, javi se! Tri puta sam u skladu s riječnikom ministra Jovanovića pljunula u čipiranu Holy vrečicu za odlaganje škovaca. Da se ne urekne. Tamo gdje Škegro ugazi trava ne raste. Samo dugovi. I redovi pred šalterima HZZ-ea. O plovilima da ne govorimo. Na njih ćemo pričekati ako škverovi padnu u ruke Škegrine bratije. Preživjela sam Škegru kao i ono izgubljeno probrano selebri hrvatsko društvo u „slikobrazu“ „Survivor“. Narodu ne treba mnogo. Dovoljno je ponuditi malo Bleiburga, kojeg ubijenog Srbina iz Vojnića s nataknutom titovkom, malo Sanadera, Barišića, Prodanovića, nastavak tekme u Makedoniji, vijesti kako u sred dana starac na javnom mjestu u Zagrebu dere mladicu više od dva sata. Samo ljubomora može pokvariti raspoloženje puka. Na čemu je stari dvi ure pune erekcije?! Po etiketi na praznoj boci, rekli bi crnjak „Barba“. Svaka čast Barba. 
Ja sam na Jacku Danielsu. Na splitskom Sajmu Boat Show-u, četrnaestom po redu. Neću ga kuditi, jer uspjeh je da je uopće opstao.
Polako, sve će po redu doći na svoje mjesto. I seljaci, i škverani, i Bruno Orešar i naši parlamentarci u EU-u...Vašer taštine u Saboru traje...
Za sebe to ne mogu tvrditi. Teško je nekoga u ovim godinama dovesti u red. Osim kad je riječ o redu za pečat i kakav papir.
Dan se po Jacku poznaje. I ledu...
Fucking...
Vrijeme, vreme, vrime je bunta. Dajte mi Jack D. sa četiri kocke leda!
Post je objavljen 18.04.2012. u 13:03 sati.