Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

Marketing

Prokleta avlija na novoj adresi

Blog nije samo to što na određenoj elektronskoj adresi stoji ispred imena servisa kojim se koristite.

On je više ili manje vi ili neki vaš aspekt, što dulje pišete on je jasno manje vi jer i ti virtualni prijatelji su neka vrsta prijatelja i nekako vas znaju.
A ako vas znaju ne možete baš lupetati bilo što.

Stvar s blogom je da treba često imati na umu da osoba koja piše blog i bloger koji se na ime bloga odaziva vjerojatno imaju stanovitih sličnosti, ali najčešće nisu sasvim ista osoba.

Pišem blog kakav pišem i iz kojeg je na prvi, drugi, treći, a bome i sve ostale poglede vrlo jednostavno zaključiti bi li se u realnom svijetu slagali samnom, postoje tako mnogi s kojima se slažem, mnogi s kojima se nužno i ne slažem, ali ih poštujem, i mnogi koji me obilaze i koje ja obilazim, iz raznih razloga, neki su sasvim osobni, a neki su stvar principa.

Čini mi se da je ljudima koji pišu tematske blogove taj proces nešto zafrknutiji, jer što zna bloger koji piše o kuhanju o tome tko stoji iza komentara o receptu? Ili netko tko piše o glazbi? Ima li ta osoba s autorom bloga išta zajedničko osim te teme? Možda ima, a možda se u stvarnom svijetu ne bi podnosili.

Kroz neko vrijeme će se iskristalizirati vjerojatno u koje dvije kategorije netko spada i na kojem nivou ćete ostati u kontaktu.

Sad sam fino objasnila kakve to veze ima objasnite vi meni je li danas na blogu moguće pročitati neki post i prokomentirati ga bez znanja pozadinske priče?

Zašto pitam?
Jer blogeri su ljudi, a ljudi su počesto čudaci. Ljudi imaju svoje ljubimce i one s kojima se baš ne mirišu, jednako tako stjecajem brzih okolnosti ljubimci pređu u ono dugu kategoriju, i jasno obrnuto, netko je nekom nešto rekao i evo ti blogerskog rata i cirkusa začas.

Ono što ja ne kužim, a prilično sam sigurna da je postalo praksa je ta priča u kojoj su pojedini blogeri u nekoj više ili manje osobnoj prepirci, pa je netko s nekim dobar ili nije.

Pa se ta priča komplicira i interpretira na sve strane oko toga što zapravo i nije niti bi trebalo biti problem bilo kog drugog izuzev tih ljudi uključenih u tu raspravu. Blesavo je da blog odavno nije mjesto na kojem se piše bez opterećenja i iz više ili manje kreativnih razloga (ispada da smo svi plaćeni za to što radimo pa smo si prebitni i toliko se ne znamo više zafrkavati), a samo zato jer smo svedeni na okvire koji hvataju negdje...pa 10% nekad postojeće blogosfere.

I u toj prokletoj avliji svi se međusobno poznamo i svi smo ludi.

Blog je prije funkcionirao tako da je na fresh listi post mogao biti sat vremena, na cool/almost cool eventualno par dana, ne zalažem se za liste, moje je da svi budu na jednoj pa si vi birajte kog bi čitali, ali je činjenica da je nekad i sad blog neusporediv.

Zato su na kraju krajeva i napravljene preinake koje su napravljene, zato da ne bode oči da na fresh listi isti postovi stoje danima, da je dinamika portala jednaka entropiji savršenog kristala oko 0K...mod proklete avlije se fino ukorjenio i sumnjam da će proći.


Zapravo mi nije toliko stalo do avlije općenito, imam u avliji svoju klupu na koju ste pozvani, pišem kad mi dođe, nekad ni sama ne znajući zašto, valjda čuvam svoju adresu negdje u elektronskom svemiru i mislim majku vam vašu ne dam ovo bez borbe :D



Post je objavljen 18.04.2012. u 09:00 sati.