Ne znam kako sam ni zašto dospjela na mailing listu Milene Dobrote koja se bavi EFT terapijom (koga zanima može skoknuti na njezin blog www.eftterapija.blogspot.com), a to zapravo nije ni važno. Ono što me ponukalo da ponovno odvojim malo vremena za pisanje jest njezin zapis na blogu iz 2008 godine Pismo mojem tijelu. Naime, kako to već biva u mojem svijetu u kojem već godinama ne postoje slučajnosti - jednoga sam dana naprosto prestala vjerovati u njih s istom lakoćom s kojom sam prije dvije godine prestala i pušiti - taj se zapis poklopio s mojim nedavnim razmišljanjima te ih samo potvrdio.
Otkako sam odbacila cigarete, stvorila sam drugu nezdravu naviku, a ta je da sve probleme rješavam otvarajući frižider, odlazeći u pekaru, pred policu sa slatkišima u dućanima i slično, već ovisno o tome što mi je bliže i jednostavnije. Uz uobičajene poslove oko djece, nesanicu, noćni rad i noćne obroke, sekirancije većeg i manjeg intenziteta, nesretni rezultat tog procesa morala je biti kilaža kakvu sam u životu imala samo u trudnoći; čak sam i nakon svakog poroda bila lakša... Nikada se nisam osobito opterećivala izgledom, no sad je prekardašilo svaku mjeru. Nema više hlača u koje bih stala bez stezanja, sve majice su se "neobično skupile u pranju", pa čak i nekadašnji veći džemperi, a ja se definitivno ne osjećam dobro u svojoj koži koja postaje sve više rastezljiva.
Nakon što sam prošla fazu očajavanja i plakanja nad žalosnom sudbinom (uz nezaobilaznu utjehu čokoladicama, Nutellom, palačinkama s pekmezom....), skretanja pogleda od nepoznatog i nakaradnog golog tijela u ogledalu te gadljivih uvreda na račun sebe same i svojih navika, pojavila se jednog dana nenadano misao tako jasna i logična da je nisam mogla ignorirati - pa kako mi se to moglo dogoditi? Ne kilaža, već taj destruktivan stav koji nemam čak niti prema onima koji mi se ne sviđaju... Postoji li itko normalan tko podnosi tuđu mržnju i gađenje bez posljedica? Mogu li ljudi koje izoliramo iz društva, po kojima pljujemo i/ili se odnosimo prema njima bez poštovanja, sa zgražanjem, postati zbog toga bolji i sretniji...?
Ne samo da sam sama prema sebi lansirala golemu količinu negativne energije već sam učinila ogromnu nepravdu. Kako možeš mrziti nekoga tko je tebi i drugima učinio toliko dobra? Moju su utrobu dva puta nasilno otvarali kiretirajući me nakon ranih spontanih pobačaja, potom je uspješno nosila dvoje djece, u međuvremenu su je i hitno operirali vadeći žučnjak pun manjih kamenaca. Moje obješene grudi imaju iza sebe ukupno četiri godine vrlo uspješnog dojenja, djeca su bila zdrava i zaštićena odličnim imunitetom. Noge stenju pod teretom jer svakodnevno na njima satima nosim petnaest do dvadeset kila "žive vage", a o tome koliko kilometara općenito prohodam obavljajući razne poslove da i ne govorim. To cijelo tijelo je preuzelo dobar dio psihičkih opterećenja i pomagalo mi, na jedini način na koji je znalo, da ne puknem po šavovima. A ja ga mrzim, gadi mi se, ne mogu ga niti pogledati umjesto da mu kažem hvala. Tako ljudski, tako primitivno i tako žalosno.
Često se govori kako treba voljeti sebe, no rijetko se govori zašto. Najčešći argument je "volite sebe jer u protivnom nećete moći voljeti druge". Potom se mogu čuti komentari o sebičnosti i sličnim glupostima. Jer to nisu ništa drugo nego gluposti - vi morate razviti zdravi odnos sa samim sobom zbog sebe samih, a to nema veze sa drugima. Taj odnos je sam po sebi jednako važan kao i ostali društveni odnosi koje razvijamo, pa ga ne treba vezivati uz nešto drugo da bi dobio na težini.
Osnovni problem u današnje vrijeme je manjak poštovanja i zahvalnosti - takvo je ozračje u svijetu u kojem živimo, pa je prirodno da takav stav razvijemo i prema sebi. Danas stari ljudi nisu mudri ili zaslužni, već ružni i suvišni. Starenje je bolest protiv koje se borimo čitavim arsenalom kozmetičkih proizvoda, tretmana i medicinskih zahvata. Čak su i bore koje nastaju od smijeha (oko očiju) odvratne?! No, ako i volimo druge, tako često ne volimo sebe - umjesto da budemo zahvalni na onome što je na nama dobro, što smo dobroga napravili i platili mladalačkim izgledom, zdušno kritiziramo sve ono što ne valja. I po kojoj čarobnoj formuli, po kojoj dijeti ili uz koji to proizvod bismo trebali postati (i ostati!) prirodno lijepi i zdravi? Kako uopće možemo očekivati uspješni (dakle trajni) gubitak kilograma ako sami sebe omalovažavamo i blokiramo se mržnjom?
Danas je idealan dan za početak "dijete". Danas iskreno i od srca zahvaljujem svojem tijelu na svemu što je dalo i što jest, na zdravlju i odličnoj kondiciji koji ga još uvijek služe, na tome što sjajno podnosi povremene teške i ružne vibracije koje šalje uznemireno srce. Svakodnevno ću učiniti barem jednu lijepu stvar za svoje tijelo i barem jednom reći hvala, ako zbog ničeg drugog, tada zbog činjenice da je uspješno preživjelo još jedan dan.
Post je objavljen 18.04.2012. u 10:42 sati.