Marketing
Rijeka DaHan
Jogging na Tajvanu za mene uglavnom znači noć, nakon 22 h, jer tada na nasipu rijeke nema previše ljudi (Taipei i Novi Tapei su ipak poprilično nagužvana konglomeracija sa 6 i pol miliona ljudi), a i ponešto je svježiji zrak. Tokom dana je par stupnjeva toplije i sve vrvi od šetača, joggera i biciklista. Ovi zadnji su posebno opasni, jer voze kao muhe bez glave, iako, ni šetači nisu bezopasni, muha bez glave i kad siđe s bicikla ostaje...muha bez glave. Ponašanje vozača s registracijom KR (nekad davno KN) nakon par gemišta je ono što uglavnom treba očekivati od ovdašnje populacije na nula, jednom, dva, tri, četiri i više kotača, iako, oni to sve rade bez trunke alkohola u krvi! 
Biciklom ipak preferiram dan, zbog vidika uz rijeku. Ovako to izgleda vikendom, ako potrafim dobro vrijeme, znači tokom ručka, kad nije prevelika gužva uz rijeku:
Proljeće je, i moje omiljeno drvo, pamučno, je procvjetalo svojim velikim cvjetovima:
Početak putanje izgleda ovako, to je i mjesto mojih noćnih jogginga:
Uobičajena polja riže, ovo je slikica iz veljače:
a ovo isto polje početkom travnja:
Negdje oko početka Daxi se otvori pogled na malo akumulacijsko jezero:
Mala hidroelektrana:
Forni most za cijev, djeluje ko da je nacrtan:
Oko Yingge korito rijeke je zanimljivo:
Glavni junak priče i stupići koji vas obavještavaju, svakih par stotinjaka metara, o položaju. Na biciklu obično to sami mjerite nekim odometrom, ali kad se trči, to je zgodno, da čovjek točno zna koliko je pretrčao.
Putokazi i mape su na svakih par kilometara:
Kad se skrene s nasipa u naselje, ovako izgleda tipično seosko raskršće:
Naravno, moja staza južno uz rijeku uvijek vodi do ovog hrama na brdu, ne zbog hrama, nego zbog ceste preko brda:
Pogledi s brda na rijeku su i ovakvi:
Bliže Taipeiju ceste uz rijeku su u više katova:
Uz rijeku, ljudi su si uredili mala polja, ali to uglavnom nisu za privatnu upotrebu, kao što to imamo u Istočnoj Evropi, nego za prodaju na tržnici:
U sredini slike je ostatak ostataka starog Tajvana, utopljen u novije zgrade.
Na Tajvanu su uglavnom uništili svoje starije kuće, tako da je teško naići na nešto starijeg od 50 godina. Negdje sam pročitao da je na cijelom Tajvanu, od par stotina dvorišta bogatijih ljudi, koja su obično bila jako uređena i danas su mali parkovi, preostalo svega njih 8. To ja zovem uspješno uništavanje prošlosti! Na žalost, kako sam već opisivao na ovom blogu, arhitektura na Tajvanu je otišla spavati dok su oni gradili kuće i zgrade, pa to obično ne izgleda baš lijepo, niti je funkcionalno. Ali, da ne bi ispalo da samo jaučem, ima i pozitivnih pomaka. Da malo skrenem s rijeke DaHan: Ovo je nova novcata zgrada na campusu TAIDA sveučilišta:
A ovo je moje radno mjesto...moj ured je skoro pri vrhu, na uglu zgrade, tako da dva zida imam u prozorima.
Pogled prema dole je ... nešto zbog čega je gušt ići na posao:
Kad već o arhitekturi...pogled na XXI stoljeće, prema XinYi, novom centru Taipeija:
Ali, vratimo se na Kampus NTU (National Taiwan University). Japanski utjecaj je i danas vidljiv (Sveučilište je osnovano u vrijeme japanske vladavine otokom):
Ovo drvo me pozdravilo bojama proljeća i označilo Sezonu Proljeće 2012:
Istu želim i vama, i šaljem vam Sunce:
Post je objavljen 18.04.2012. u 02:32 sati.