Marketing
Proljetne dogodovštine :)
Nikako da se uhvatim sa svojim dnevnim dogodovštinama u koštac... a nije da ih nema... kako je proljeće obuzelo moja čuvstva, označilo neka buđenja.... tako su se i probudila moja pegulasta iskustva...a taman sam mislio da sam ih preskočio.... bar na neko vrijeme....
Ne, ne mogu se niti svih sjetiti...ali, ona najjača ili možda najsvježija još uvijek imaju prioritetno mjesto u mom osobnom „podsmjehu“ ili me na ista podsjeća po koja masnica.....
Podsmjeh... ali i masnica.... obilježeni su u jednom od posljednjih bisera.... kada sam, vratolomnom brzinom preskakao preko samopostavljenih prepreka (a nisu mišolovke) trčeći do veš mašine kako bi zaustavio centrifugu...jer, uvalio sam i pulover kojeg ne bi bilo loše izvaditi prije spomenute aktivnosti 
... ipak nemam starijeg brata da mu uvalim malo „prilagođen“ pulover... i, došao sam... posljednjim atomima snage... donekle u komadu... zaustavio mašinu... i, kopam.... tražeći pulover.... prevrnem sve u bubnju...ali, njega ne pipam... povadim sve majice i ostale iznutrice iz mašine... poprskam kupaonu..jer, nije baš nešto vode otišlo..ali, pulovera nema.... češk, češk... pa nisam lud... ovo sve sam uvalio preprati a cilj je bio.. oprati pulover..a gdje je on?? 
Bacim pogled u sobu...a ON... ponosan i čio.... na krevetu... urla od smijeha... 
dakle, da je mogao progovoriti ko zna što bi mi odbrusio na moju vrlo govorljivu točku koju sam izveo..... i taman kad sam ga htio „klepiti“ zabolilo me rame kojim sam, neki dan, pokušao ravnati prometni znak koji mi se ispriječio na putu...
malo "prilagođene" visine nakon što ga je neko lijepo svojim vozilom „poravnao“... dobro.. ok.... razbistri glavu i idemo dalje... dalje... kao u onoj igri... nastavi niz... koju sam kao mali znao često igrati.... navečer, kada je struja jeftinija ( jer opako sam odlučio malo štedjeti...zapravo.. ne trošiti ono što mi ne treba...) pripremio sam bijeli veš... narihtao mašinu...i ojlaaaa... sjetio sam se u deset uključiti...
objesit ću ujutro, nakon tuširanja...no, planovi su se malo izmijenili ujutro.... naravno da nisam stavio čisti ručnik 
...i naravno da sam mokar gaco do ormara po njega... i, naravno... naravno da sam zaboravio da u ormariću postoji nekoliko ručnika za upravo ovakve „hitne intervencije“... no, nema veze... po drugi put u dva dana prao sam pod u kupaoni.... to ne bu dobro... buju mi se pločice preveć navikle.... 
No... kako sreća, naročito ovakvog oblika, ne dolazi sama od sebe...... najnovija iskustva potvrđuju da je vrijeme da se malo „zabrinem“ nad sobom.... kako mi već neki prigovaraju ( kažu, za moje dobro) da sam se malo popunio.... a zaboravljaju da ja nisam kriv za to... nego, konačno neki miran tempo, normalni dani sa uobičajenim šokovima i stresovima ali, ništa iscrpljujuće kao prije, konačno neki hod kroz dane koji daje vremena i za neke moje osobne „borbe“ ali... borbe sa smiješkom i, kako pametni kažu, ne samo smiješkom već i nekim dobrim pokazateljima ... od kojih su neki i na mojoj buši..., koja je, kao zub kad boli, natekla...ali, čini mi se... ne od boli već od nekog čudnog zadovoljstva i opuštanja... dakle... kako mi već brundaju da to nije dobro za moje noge, leđa.... ( ma kaj oni znaju kak se ja, za sada, lepo nosim s time) tako nastojim i glumiti „lagane obroke“ i doma dolazim...gladan kao vuk...
a onda..... kad moje kulinarske vještine dođu do izražaja... jao kuhinji.... ovaj je puta dobila.... jaje na pod... i opet, zadivljen svojim umijećem i dodatnim poslovima... umjesto klope, oprao sam kuhinju... ne kažu badave... svako zlo za neko dobro.... a samo sam... samo sam uzeo kriva jaja... umjesto tvrdo kuhanih.... friška.. pih....
možda je vrijeme da se ipak prisjetim vikenda koji je netom prošao i nabacim smiješak.... za nadolazeći... nikad se ne zna što jutro nosi....
Post je objavljen 17.04.2012. u 21:31 sati.