pokušaj čitanja ponovo...svega, tamo od samog početka...
još od 27.11.2010.
i suze već na prvome postu...jao, kako sam te voljela...
koliko je sreće bilo u tim danima, koliko nade, koliko začuđenih i sretnih pogleda prema tim plavim očima...
kako to pustiti?
kad znaš da odavno to nekako nije to...i da su počeci samo jedni i posebni...
a da sada bježiš...
ponosno javljaš kako radiš kraće...ali dolazak ni ne spomeneš...
ili sav sretan zoveš sa mora, znajući da će meni to samo biti znak da se nećemo danas vidjeti, a trebali smo...
gdje su nestali ti dani?
gdje je nestao onaj vrtirep koji je dvadeset puta ustao sa fotelje u frendovom dnevnom boravku da bi kao fol došao do stola gdje sam ja nešto radila i bio bliže meni? sav sladak i zbunjen i ushodan...
gdje je nestala izjava; ovo je nehumano, dok ti sjedim u krilu i ljubim uho...
gdje su nestala lutanja i ideje i igrice, sve sitne zločestoće?
kako to da te više nema?
kako da te se odreknem u potpunosti?
a jedino što želim je imati te više, imati te onoliko i onako kako sam te imala tada?
kako, dovraga, neka mi netko kaže, jer ovo prokleto previše boli....
Post je objavljen 17.04.2012. u 09:50 sati.