Tijekom chata s mojim negenetskim burazom from Georgia, uspjela sam formulirati ultimativnu ironiju života.
Za što znate da sam žarki obožavatelj sakupljanja...
So I'll just quote myself:
I vividly remember when life didin't taste like shit, and that gives me a falce hope that I can come back to that way of living.
*Jer zbilja, upravo večinu dana mi pojede snažan osjećaj da ću završiti negdje u jarku s ubodnom ranom.
Želi se: kraš ekspres s hladnim mlijekom
Osjeća se: the usual
Post je objavljen 16.04.2012. u 23:09 sati.