Pregled posta

ŠTO BEOGRAD, NERETVA, NJEMAČKA, ITALIJA I SAD IMAJU ZAJEDNIČKO?

Suvisli odgovor na pitanje iz naslova vam sigurno ne bi dala ni google tražilica, ali ipak će od danas imati neku poveznicu.

15. siječnja ove godine - Goran Marušić, Ivo Popović, Drago Popović i Ante Šprlje, inače zaljubljenici u povijest Neretve i istraživanje drugog svjetskog rata, uz lokalnog vodiča Niku Koncula iz Neuma, krenuli su na brdo Žaba, 15-ak km od Metkovića, u potragu za srušenim zrakoplovom iz drugog svjetskog rata. Do tada se nije znalo o kojem se zrakoplovu radi niti bili što o njegovoj misiji ili sudbini posade – jedino je starije lokalno stanovništvo znalo lokaciju njegova pada. Nakon što se došlo na lokaciju pada, bilo je vidljivo da je 95% zrakoplova odneseno, a saznali smo da je sve, odmah nakon rata sve raznijelo lokalno stanovništvo jer metala nije bilo drugdje za nabaviti. No ostao je stajni trap, kućište propelera i dosta sitnih dijelova, prema kojima je identificirano da se radi o B-24 Liberatoru.


Kako se nakon par mjeseci nabadanja, slučajno došlo do saznanja da postoji sačuvana strojnica Browning M-2 call. 12.7mm s tog B-24, znalo se da se istraga oko identifikacije zrakoplova bliži kraju jer su te strojnice imale serijske brojeve po kojima se u američki evidencijama mogao naći zrakoplov i dosta podataka o njemu.

Da bi bili sigurni u svoj pronalazak, zamoljena je i pomoć, slobodno možemo reći stručnjaka zračne arheologije, Radovana Živanovića iz Opatije i Lovru Persena, koji trenutno živi u Francuskoj, a koji su svojim informacijama i savjetima bitno pomogli da se utvrde činjenice.
Već par sati nakon što smo dobili broj sa strojnice, utvrdili smo da se radi o američkom teškom bombarderu Liberator B-24G-16-NT serijskog broja 42-78390 (MACR oznaka 8263). Ovaj B-24G Liberator je pripadao Američkom ratnom zrakoplovstvu i to njegovoj 15 Zračnoj armiji (15.th AAF) i to postrojbi 739th BS (Bombarderski skvadron) /454th BG (Bombarderska grupa).

Srušio se 08. rujna.1944. godine na brdo Žaba iznad sela Dobrovo između Metkovića i Neuma. Da se radi baš o tom bombarderu otkriveno je po serijskom broju strojnice Browning kalibra 12,7 mm koja je otkrivena 2011. godine. Bila je uzidana u zidu stare kuće u zaseoku Galovići (općina Mlinište) i pronađena slučajno nakon što je razbijan zid stare kuće. Bombarder je imao 10 takvih strojnica raspoređenih po 2 u 4 turete (tureta je okrećuća „kupola“ od pleksiglasa u kojoj su bila ugrađene dvije strojnice kalibra 12,7mm Browning) te po jedan sa svake bočne strane zrakoplova.

Poletivši u jutarnjim satima tog kobnog 08. rujna 1944. godine iz baze San Giovanni na jugu Italije, sa svojom bombarderskom formacijom je imao zadatak izvršiti treće po redu bombardiranje željezničkog mosta preko rijeke Save u Beogradu tog mjeseca. U zadatak strateškog karaktera, važan zbog uništenja željezničke komunikacije koja je omogućavala dopremu, ali sve više i povlačenje njemačkih snaga sa Balkana, krenulo je ukupno 105 zrakoplova iz 454., 455. i 459. Bomb Group iz sastava 304. Bomb Wing USAAF.

Trenuci bombardiranja željezničkog mosta u Beogradu 08. rujna 1944. godine


Stigavši bez problema po odličnom vremenu uz izvrsnu vidljivost, iznad Beograda, „naš“ B-24, istresao je svoje bombe na cilj. Cijela formacja tom prilikom istresa preko 288 t bombi, no tu se sreća okreće za naš B-24. On biva pogođen topom njemačke protuzračne obrane koji je onesposobio 2 motora (treći i četvrti). Bombarder je zbog toga na povratku počeo zaostajati za ostatkom formacije i postepeno gubiti visinu. Oko Valjeva je potpuno zaostao za formacijom američkih bombardera, ali je nastavio let prema Italiji. Tijekom leta je posada izbacivala svu opremu kako bi olakša zrakoplov. Došavši do Mostara oko 11.25 njemačka protuzračna obrana je opet počela djelovati i ponovno ga pogodila zbog čega je i treći motor otkazao, a četvrti je radio smanjenom snagom. Pilot u 11.30 daje naredbu da se iskoči. Posada iskače, a bombarder se nedugo nakon toga, tako teško oštećen ruši na brdo Žaba. Posada je prema američkom izvešću o nestalim posadama (MACR br. 8263) sačinjavala 9 ljudi i svi su uspješno iskočili padobranom prije pada. Zanimljivo je da su ovakvi bombarderi na ove misije polijetali u pravilu sa 10 ljudi, ali ovaj put su poletjeli s 9 ljudi. 5 članova posade je zarobljeno, a 4 su partizani spasili i prevezli na Vis koji je bio pod savezničkom kontrolom. Od 9 članova posade, čak 6 ih se vratilo na dužnosti u američkom zrakolovstvu nakon što su se vratili u američku vojsku.

Izveštaje su po povratku podnijele ukupno 103 posade što je značilo da su dvije izgubljene, ova naša i još jedna.

Fotografije američkih vojnih arhiva iz siječnja 1945. godine koje pokazuju srušeni željeznički most nakon 4 rujanska saveznička bombardiranja 1944.



SUDBINE PILOTA

Pilot William E. Drozan (r. 15.05.1916.- umro 1989) je prilikom prizemljenja ozlijedio nogu te je zarobljen od strane Njemaca. Odveden je u Stalag Luft III (Stalag Luft - njemački logor za pilote), kasnije oslobođen i vraćem u SAD.
Kopilot Darel D. Lewis, tehničar George R. Juth i Norton B. Eubanks su nakon prizemljenja padobranom došli u ruke dvije skupine partizana te su se sastali oko 18 sati tog dana nakon što su ih partizani spojili. Partizani su ih nakon par dana prebacili Vis – tada savezničku bazu, odakle su prebačeni u američku bazu u Italiji.
Kopilot, Darel D. Lewis, se vratio u službu te nastavio letjeti u bombarderskim misijama, ali opet nije imao sreće. Tijekom napada na Linz u Austriji 20. Siječnja 1945. godine, njegov drugi bombrader je iznad mete teško oštećen i srušio se negdje u Alpama pri čemu je poginuo.
Tehničar, George R. Juth, također se vratio odmah u službu, ali on nije imao sreće ni u Austriji na jednom od idućih borbenih misija. Drugi bombarder B-24 u kojem je bio u misiji bombardiranja mjesta Bruck u Austriji srušio se 27. prosinca 1944. godine. Od cijele posade tog 27.prosinca 1944. godine 2 zrakoplovca nisu uspijela iskočiti iz aviona, dok je ostatak posade koji je uspješno iskočio, zarobljen i streljan od strane Gestapoa (do tada vrlo rijetka praksa Njemaca da streljaju pilote) uz samo jednog pilota koji se spasio i ispričao sudbinu Georga R. Jutha.
Nišandžija bombi i mitraljezac Norton B. Eubanks, kako je navedeno spašen od partizana i prebačen na Vis i dalje u Italiju. Odlikovan 25.02.1945. godine za posebne zasluge.
Radio operater, Walter E. Cunningm, vratio se u bazu 7 dana iza njih, također zahvaljujući partizanima.
Mitraljezac na donjoj tureti, Ray L. Campo (rođ.03.01.1925), zarobljen i odveden je u Stalag Luft IV. Kasnije pušten, natsanio se u Morgan City, SAD
Mitraljezac repne turete, Glenn Wesley Van Buren (rođ. 13.08.1920.), također je zarobljen i odveden je u Stalag Luft IV. Kasnije oslobođen, otpušten iz službe i živio u Kanadi.
Mitraljezac gornje turete, George William Boldt (rođ.17.08.1921.), je također zarobljen i odveden je u Stalag Luft IV. Kasnije pušten.
Mitraljezac nosne turete Martin Wendell J. (rođ.09.12.1924.), po oslobađanju iz zarobljeništva vratio se na dužnost u američkoj vojsci i nastanio u Mt. Vernonu, Illinois, SAD.

Njemačko izvješće o zarobljenom dijelu posade i njihovom smještaju u logore


Na jednom američkom internet forumu 2006. godine se javio sin od jednog strojničara 12.7 mm Browning strojnice koji je postavio upit o svom ocu i ovoj misiji. Nažalost tada mu nitko nije mogao pomoći i nije saznao ništa o svom ocu. Prema njegovom kazivanju otac mu je bio zarobljen i proveo je neko vrijeme u „Stalag Luft IV“logoru što potvrđuju i dokumenti Američkog zrakoplovstva.

OPĆENITO O 15. AAF

15. AAF (15. američka zračna armija) u čijem sastavu je bio i ovaj bombrader, bila je u drugom svjetskom ratu zadužena za područje Mediterana, Balkana i djelovanje i po središnjem dijelu Europe (Austrija, Njemačka, Francuska, Slovačka, Rumunjska), a djelovala je uglavnom iz baza u Italiji. U svom sastavu je imala bombarderske i lovačke formacije te druge formacije kao što su izviđačke, meteorološke i druge, Bacila ukupno 303,842 tona bombi u 9 zemalja (uključujući i bivšu Jugoslaviju). Izgubila je 3,364 zrakoplova i imala je 21,671 poginulih, ranjenih, nestalih i zarobljenih, od toga 20,430 posade bombradera i 1,187 pilota na lovcima.
Kuriozitet je da su dana 19. ožujka 1944. godine u 13.03. sati, 33 zrakoplova B-24 iz 15. AAF, 460th, 763.Sq sa visine od 6.300 metara bacila ukupno 61 tonu bombi - nevjerojatne 264 bombe od 227 kg na mali Metković (cilj je bio željeznica sa infrastrukturom), te su se vratili bez gubitaka. Za Metković su posljedice bile katastrofalne. Infrastruktura je bila ozbiljno oštećena, ali deseci mrtvih su bili ono što je najviše pogodilo ovaj mali grad.

O CONSOLIDATED B-24 LIBERATOR-u

Dužina:20,6 m
Širina raspona krila: 33,5 m
Visina. 5,5 m
Max. brzina 470 km/h
Brzina krstarenja: 346 km/h
Borbeni dolet max: 3.400 km
Borbeni dolet - domet:
- kratki: s 3600 kg – 650 km
- dugi: s 2.300 kg – 1.300 km
- vrlo dugi: s 1.200 kg - 2.000 km
Domet transportne/teretne verzije: 6.000 km

Maksimalni teret bombi (B-24G-16-NT): 5.8 tona.
Težina prazan: 16,59 t
Operativna težina 25 t
Maksimalna uzletna težina: 29,5 t
Snaga svakog motora 1200 KS
Standardan broj posade bombarderske misije: 10
Consolidated B-24 je bio teški četveromotorni američki bombarder koji je ušao u službu 1941. godine. Tijekom godina rata proizvodile su ga kompamije Consolidated, Ford, North American i Douglas i to u nekoliko inačica što je u konačnosti dovodilo do poteškoća u održavanju i popravljanju jer je svaka tvornica imala svoje specifičnosti, a nekoliko modela se proizvodilo i istodobno.



Model B-24G-1 se počeo proizvoditi krajem 1943. godine, a radilo se o poboljšanoj verziji „D“ modela. Poboljšanje se odnosilo na ugradnju nosne turete s 2 strojnice 12,7mm. Ovi modeli su zapravo bili B-24H modeli koje je samo proizvodila druga kompanija - North American Aviation i većinom su isporučivani 15.AAF (15. Američke zračne snage u sklopu američkog ratnog zrakoplovstva) smještenoj na Mediteranu. Ukupno ih je proizvedeno 405 komada. Ovdje treba napomenuti da je inačica koja je koristila naziv samo B-24G (bez drugih brojeva iza slova „G“) zapravo bila neznatno izmjenjena „D inačica, bez nosne turete i napravljena je u 25 primjeraka. Takvu inačicu dakle ne treba miješati s inačicom B-24G-1(pa nadalje).
Naš Liberator B-24G-16-NT serijskog broja 42-78390 je zapravo bio iz zadnje serije „G“ modela koji je proizveden u 121 primjerak. Ti Liberatori su imali nešto poboljšane motore pa su imali i mogućnost nošenja većeg tereta.

B-24 u raznim inačicama je korišten i nekim drugm vrstama misija, osim bombraderskim, pa su tako korišteni za klasičan transport, otkrivanje podmornica na Atlantiku, prevoz šprijuna, komadosa, dostavu pomoći iz zraka saveznicima i gerili, spašavanje... U Evropi su se kasnije boljima pokazali B-17 „Leteće tvrđave“ zbog bolje otpornosti, većeg tereta bombi, manje buke (mnogi članovi posada su imali oštećenje sluha), manje potrošnje i lakšeg održavanja. Na pacifičkom ratištu je B-24 došao do zasluženije slave zbog potrebe za većim dometom (koji je imao u odnosu na B-17) i manje izloženosti japanskim lovcima i protuzračnoj obrani.
Ukupan broj proizvedenih B-24 svih inačica je nevjerojatnih 18.188 komada čime je postao najmasovniji borbeni zrakoplov u povijesti SAD-a.

Post je objavljen 14.04.2012. u 11:43 sati.