i onda jedan petak koji provodim sama...navečer, večera, tv, mačka...
i serija u kojoj nekome umire mama...
i gotovo je...kreće nezaustavljiv niz suza...
kao da je netko srušio branu u meni iza koje se sve skupljalo...
i zovem tebe, kroz plač...
i naravno da dolaziš...
neću...
ne odričem se toga, ne želim odustajati...
Post je objavljen 14.04.2012. u 07:05 sati.