Petak navečer. Prolazi uobičajeno, na tv.u se vrte reklame i najave novih epizoda i filmova, koje će isto tako biti raskomadane reklamama i najavama. Sjedim za laptopom i razmišljam, To je ono što dosta često radim. Razmišljam jel, a ne sjedim za laptopom. Iako ako pitate moju ženu vjerovatno ćete dobiti odgovor da sam previše za njim. Što ću. Računalo je danas prozor u svijet. Pravdam se. I to je nešto što često radim u zadnje vrijeme. Pravdam se gotovo za sve. I za ono što sam učinio i za ono što nisam. Prelazi mi u naviku to polako, Kao i razmišljanje. Misli mi lete na sve strane, Ponekad razmišljam o nekim problemima, ponekad o poslu, a koji puta samo sanjarim o dalekim mjestima i o tome kako je sve idealno. Ako išta bar imam idealnu ženu, koja je dobra kuharica. Ponekad i predobra. Ja sjedim za laptopom i razmišljam, ona sjedi gleda mene i razmišlja. Mora da se jako ponosi. Ponekad ju je teško za razumjeti, ali i mene je. Ponekad se poljubimo, ponekad posvađamo, ali u svakom trenutku se volimo. I koliko god da se raziđemo u stajalištu i porječkamo. Navečer se uvijek stisnemo jedno uz drugo i skupa utonemo u san,
Post je objavljen 13.04.2012. u 19:49 sati.