Marketing
Fejk...
Fejk...
.
.
.
.
.
.
.
. 
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Fejk...
Jutros sam se probudila kao i Fikret Abdić - Babo. On sabaile, ja ranom zorom. On na prijavak u policijsku postaju. Ja na zadnju stanicu prije mirovine, HZZ-burzu ne/radnika. On po muhur, ja po pečat. On s vizijom obnove „ Agrokomerca“, ja s vizijom neke nove i bolje Hrvatske. Bolje biti čovjek s vizijom nego revizionist.
Gledam splitske Prokurative, 500-tinjak nezadovoljnika, prosvjednika.
Nije mi žao te sive bezlične mase predvođene dobro plaćenom sindikalnom elitom.
Devet neisplaćenih plaća, devet mjeseci šutnje, devet mjeseci sive ekonomije...
Drugi poput radnika "Adrichema", deset - petnaest godina primaju plaću, a ne rade. U Škveru čekanje se is/plati. Država šuti, jer nema straha dok ovu „radničku“ klasu vode, Kunsta mi, sindikalisti ala ; Marići, Matijaševići, Severi, Drpići, Šegvići, Mare & Kate te ini i dok postoje stečajni upravitelji ovakvi kakvi su...
Fejk država sazdana od lažne radničke klase koja nikada nije bila „radnička“, zemlja lažnih branitelja, lažnih ovih te onih invalida, nebitnih državnih činovnika, krcata privilegiranih, zemlja otimača javnog blaga, teško će preživjeti vrijeme ovakvog fejk kapitalizma. Babe mi.
Vrijeme, vreme, vrime je priznanja; Država, to smo svi mi! Fejk, nebitni ala Babo.
Post je objavljen 13.04.2012. u 11:50 sati.