Marketing
put... slova... slike.. brojevi...
Ma 100% posto ste primjetili da me nema na blogu 
Bili su uskršnji praznici, pa sam odlučila posjetiti Herceg Bosnu i odmoriti se malo.
Ne leže mi baš putopisi jer ne volim nositi fotoaparat i slikati okolo.
To slikavanje mi je nekako neugodno, a i osjećam se kao Japanac.
Srećom tu je mobitel, koji posluži za ovakve prilike 
Naravno ispočetka sam naumila sve lijepo dokumentirati, uslikati, opisati... ali..
A štaš' ne moš se ti na mene osloniti... a i baterija od mobitela iscuri dok si rekao keks..
Tako da je tu sad jedan okrnjeni slikopis 
Ali nema veze... važno je da je meni bilo super 
Krenulo se sa polupraznog perona, autobusom.
No kids, no super heroj, ja ne vozim, paaaaaa molim lijepo, bus it iz!
Uskrsni ponedjeljak je pa nema puno ljudi, ali uvijek ima golubova.
Naravno kiša me ispratila.
Krećem sa perona 3...
Mislili ste da idem u Imotski?
E nisam... idem u Livno posjetiti meni drage ljude, rodbinu i prijatelje
Bus je OK, putnika 5... povratna karta 101 kunu...
Ne može se kroz kišni prozor puno toga uslikati, a i nema se Bog zna što.
Malo je prometa i malo ljudi.
Preko Triljskog mosta i Cetine, koju nisam uspjela uslikati, napokon vidim jednu Hrvatsku zastavu.
Blagdan je.
1...
I onda sivo, sivo, sivo, kiša, kiša, kiša...
Granični prijelaz.
Jedan za izlazak iz Hrvatske, drugi za ulazak u BiH.
Graničnih prijelaza 2.... potrošeno vrijeme 20 minuta...
Od mora, preko Cetine, kroz upornu kišu
.... još vode...
Buško jezero ilitiga Buško blato.
Veliko akumulaciono jezero.
Kiša pada, bit će struje 
55,8 km2 ....
I evo me u Livnu.
Stigla ranije, ne čekam da dođu po mene, nego put pod noge da i uslikam nešto.
Prazan grad. A i praznik je .
Ljudi po gradu 1....
Ako je bilo malo vode
.... evo još vode....
Rijeka Bistrica, protiče kroz Livno...
Uslikala bih još, ali toliko sam trpila u busu,
pa jurim da napokon "pustim vodu na slobodu"
Nije ilustrirano, ali je trajalo .... 5 minuta 
Tu na neko vrijeme slikanje i priča staju, ipak sam na odmoru
A onda dan za kratki posjet Sarajevu.
Ovaj put autom.
Išli smo rano, 4.30 ujutro. Umorna, pospana, ništa putem nisam slikala.
A i mobitel se skoro ispraznio.
Vjerujte mi na riječ, magla, kiša, sivilo..sve do Sarajeva.
Nema se, sve propada, osim Viteza, gdje mi kažu da svi rade i imaju posla.
Ali zato su vjerski objekti kao NLO-i.
Ogromni su i svijetle po noći!
Možda bi se ona pjesma "poso, kuća, birtija" na gradove u BiH mogla primjeniti ovako :
Crkva, Džamija, Crkva, Dažmija, Crkva, Džamija... što bi reka moj sin.... sve se nema, a oba bubrega se nose....
No, šalu na stranu, sve izgleda tužno, ceste su grozne, a ni kiša ne doprinosi dojmu.
3,5 sata vožnje i eto nas u Sarajevu.
U Sarajevu sunčano.
Najbezveznija fotka u povijesti fotki 
Uskrs je prošao, a tu se i ne slavi, gužva je grozna.
Od ulaza u grad, do centra 30 min.....
Da budem iskrena.... ne volim Sarajevo... iz mnogih razloga.
Došla sam poslovno/privatno, nisam ga slikala, nisam pojela ćevape na Baščaršiji, nisam ništa kupila, nisam ni prošetala.
Žao mi je što nisam uslikala one prosvjednike u šatorima ispred ministarstva ili čega već, koji traže vojne mirovine.
Tu kampiraju danima...
Kako sam se nagledala naših katoličkih Crkava i još više Islamskih minareta na putu do Sarajeva, onda kao hommage Sarajevu kakvo je nekad bilo, a više nije, kao uostalom ni BiH, fotka jedne Crkve, ovaj put pravoslavne i sretan im Uskrs.
Sunčano je, a sat kaže da je 9.45....
U Sarajevu sam posjetila još neke drage ljude, kojih nije ostalo puno.
Kako mi kažu Većina onih koji su živjeli u Sarajevu, ne žive više u njemu, jer to nije isti grad.
Nema smisla da opisujem put nazad.
Spomenut ću samo da se ručalo u FIS-a u Vitezu 
Znam da bi NF to sigurno uslikao, ali ja sam bila umorna kao pas.
A i neš ti slike, pire krumpir, dva teleća šnicela u toću, salata, sve to 3 porcije, plus orangina, pivo, pivo.
Cijena sveukupno 20KM..u prijevodu 80 kuna...
Nazad smo se vratili za oko 4 i pol ure, uz još jedno stajanje na kavu.
Odmorila sam se, vidjela drage ljude koje duuuuugo nisam vidjela, naćakulala se i nasmijala se 
Doduše, loše sam spavala.
Nedostajala su mi djeca i službeni grijač nogu
Pa sam se pozdravila i krenula svojoj kući u Split 
U Splitu me dočekala kiša, ali i puno ljepša klima i temperatura.
17°C... Nima Splita do Splita
Post je objavljen 13.04.2012. u 18:42 sati.