Marketing
Bili smo postojano nepostojeći...
Igračka vjetrova.
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Taste su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Tin Ujević
U vjetru pjanom od uzaludne jadikovke,
shrvanom od jecaja tišine
začuh krik ranjenog galeba,
u opustjeloj krošnji oskoruša vidjeh
zrcaljenje jesenjskih kiša,
i tvoj život kao drhtavi listić
u elegiji nedosanjanih snoviđenja,
u traženju bezuvjetne uvjetnosti
izvorišta luđačke igre
Longinovim kopljem
osviješćenog uma.
Bili smo u tmini,
u oblaku straha iza kojeg se zrcalila vječnost
utkana u srebrekasto zlatno tkivo
plesa čuvarice snova.
Bili smo postojano nepostojeći
na dverima svevremena,
ti i ja jedini,
ljubljeni,
ti istino sna,
ti snu mojega života.
Sjedinjeni onim dalekim,
samo nama vidljivim svijetlom
ostadosmo jaki u
spirali okrutnosti, u žiži strahote.
Vjetar je šumio baladu čežnjama
zvijezde tihovale odu žudnjama,
kišile su neisplakane suze.
Ti i ja jedini sjedinjeni u tužnoj istini zakoračismo
u univerzum ljepote,
u svemir dobrote,
u kozmos toplote.
Lahor dolutao sa orkanskih visova je donio rapsodiju boja
i mirisom proljeća, na obzoru srcozorja, rastrgao zavjesu umiranja.
U srcima je zasjalo ognjilo nove istine.
U duši je zatitrao triptihon vječnosti.
Zagrljaj maestrala, pjeska i pjene
je izrodio biser spasenja.
Ti i ja jedini u vrtlogu želja,
u kovitlanju zlatnih struna,
u vihoru sudbine
postadosmo nepostojeće postojane
igračke vjetra.
Post je objavljen 13.04.2012. u 07:46 sati.