Puni vrčevi radosti blaguju danas na tvome stolu,
( netko živi ispod mosta i gladuje)
travanj nepočešljano kraljuje mirisnog žezla
u tvom cvjetnjaku,
( djeca piju i drogiraju se po parkovima)
šalice tulipana u slavlju života,
pogledom te snube,
( starica sa štakom kopa po kontejneru)
izbezumljeni od vlastitog opoja...jorgovani....
Tebe
Izgnanu od svakoga
zagrljaja,
izuzetu od svakog
poljupca,
preodređenu
pre- lijepim riječima i pre- velikim obećanjima,
ostavljenu
čekanjima i nadanjima,
snažnim snovima, prošlim životima,
spomenarima,
izmaštanim putovanjima,
nedodirnutu, izmišljenu, neprepoznatu,
začaranu, ureknutu,
zaključanu u dvorcu kojeg čuvaju zmajevi,
obojenu
ljubičasto,
uplakanu, samu,
s vlastitom rukom na vlastitom boku,
I Tebe
gladnog i prezrenog i nevoljenog
posvećujem travanjskim jakim zvijezdama,
mjesecu neshvaćenom zlatniku,
stavljam visoko, visoko u bespuće nebeskih trava,
čuvam ispod prstena i ljubim u snu
šapćuć ti najljepše riječi,
birane, poput okusa,
nešto kao...zauvijek....
....ljubavi....
....čuvam te....
brišuć ti suze,
moje suze,
stvarne suze,
milujuć stvarne ti ruke,
i ovdje i sada.....
hrabrice moja....
Post je objavljen 12.04.2012. u 15:01 sati.