Marketing
Baš je lipo kad voćke cvatu
Boraveći u prirodi proteklih mjesec dana, najviše sam guštala gledajući voćke u punom cvatu.
U ožujku cvale su bajame. Malo su okasnile zbog onog sniga i leda, jer obično viške bajame (omendule)
procvatu još u veljači.
Ovog ožujka procvala je i naša bajama u vrtu na Visu. Obradovali smo se toj vijesti i pohitali na otok
uživati u cvatu naše bajame, ali i svih drugih u viškom polju.
Ova ogromna bijela lopta dominira Dračevim poljem. Presretna sam što smo prispili baš kad je u najraskošnijem izdanju.
Marine zemlje su selo u polju za koje virujen da imaju najviše stabala omenduli na Visu. Gledajući iz perspektive naše kuće prema
Marinim zemljima, izgleda da je cilo selo okupano u bilom cviću omendulih.
A kad uđeš u srce sela, onda je to prava rapsodija koju je teško prenijeti slikom, ali pokušat ću prenijeti bar dio toga
Između dva odlaska na otok, uživala sam u procvalim voćnjacima u podnožju Peruna (brdo iznad Podstrane, kod Splita).
Dok smo tražile šparoge među ruševnim kamenim kućama Gornje Podstrane, zapuhnuo nas je opojan miris. Otkud li dolazi?
Otkrile smo da potjeće od cvijeta ove voćkice. Nismo otkrile koja je to voćkica, ali cvijet joj miriše da je to divota jedna!
U travnju, naša bajama ogrnula se zelenim ogrtačem, među kojim se naziru prvi plodovi.
Veselimo se berbi, ujedno kuckajući o drvo (da vrag ne čuje)!
Zadnjih par godina nekakva gljivična bolest oslabila je našu bajamu tako da nije ni cvala ni plodova davala. Prošle godine poduzeli smo akciju liječenja i vjerujemo da se rezultati vide. Ipak, likarija koju smo koristili bila je obična modra galica i vapno, a ne nekakva teška kemija u obliku fungicida, pa još nismo sigurni dali smo tu gljivicu posve pobijedili. Vjerujemo da jesmo i sad se jako veselimo plodovima, pa šta bude! Kuc-kuc-kuc- o drvo!
Omendule u poju više ne cvatu, ali preuzele su druge voćke. Praske (breskve), barakokule (kajsije), šljive, trišnje, dunje, jabuke...
Dunja ima prekrasan pupoljak i skromne cvjetove. O dunji i zagonetnom pupoljku.
Cvit jabuke je za moju mamu oduvijek bio najlipši cvit. Zaista je šteta da često ostane zapostavljen pored uvijek hvaljenog trešnjina cvijeta.
Berući šparoge po polju, ugledali smo malo rascvalo stabalce u jednom vinogradu. I....potpuno se slažem sa mojom mamom.
A kad sva ova cvjetna lipota prođe i zamjeni je ona druga - rumenih plodova,
u vrućim ljetnim popodnevima hladit će nas voćna salata,
a po jeseni i hladnoj zimi - ukusna marmelada!
P.S. : Za Maju - cvit kruške skupa sa kruškom! 
Post je objavljen 12.04.2012. u 14:54 sati.