Ove sezone me dočekala žešća groznica proljetnog čišćenja.
Ne mislm pri tome samo na čišćenje ormara već i čišćenje uma. Shvatila sam da već neko vrijeme stojim na mjestu i koliko god se trudila (očito ne dovoljno), ne napredujem željenom brzinom.
Ta pomisao me poprilično uznemirila. Vrijeme ide, a ja sam zapela u dosadnoj i iscrpljujućoj rutini.
Mislim da imam potrebu uvesti promjene u život. Želim donijeti dobre odluke i napraviti red kako bih imala bolju budućnost.
Shvatila sam što stvarno želim raditi u životu, koja je moja strast i imam osjećaj kako krećem prema cilju samo pišući ovaj blog.
To otkriće je izazvalo potrebu za kretanjem jer sam se osjećala poput lava u kavezu.
Za početak sam otvorila prozore i pustila da uđe svjež zrak koji zamjenjuje stari i ustajao. Inače sam osoba koja može biti u zatvorenom, mračnom i zagušljivom prostoru.
Očito je ta osobina upravo odletjela kroz prozor i više se ne vraća.
Odmah sam osjetila navalu nove i pozitivne energije. S tom energijom je došla potreba za pospremanjem i čišćenjem.
Čišćenjem izbacujemo staro, iznošeno ali i "natopljeno" lošim vibracijama.
Po svemu sudeći, podigla sam čišćenje na novu razinu.
Osim ormara, praznila sam i mobitel i inbox s porukama. Također savršene lokacije za loše spomene i frustracije.
Znate onaj osjećaj kad čitate stare poruke i naiđete na one od kojih vam praktički izlazi para na uši. Fenomenalno je izbrisati ih.
Činjenica je da ako se ne riješimo loših stvari iz prošlosti, dobre nemaju kamo stići.
Post je objavljen 12.04.2012. u 14:46 sati.