Kad pogledom obuhvatim svu divotu
Kad prirodo draga spoznam tvoju ljepotu
Tiho se u nekom kutu skrijem
I po probuđenim osjećajima prebirem
Šuma i sjene koje te prate
Meni tek daju neke znake
A mjesec što nadamnom gordo bdije
Kao da neke druge slike snije
Tad jutro pokuca na moja vrata
U peći se polako gasi noćna vatra
Pogledom kojim milujem ti jutra
Kao da čujem „a tek da vidiš sutra...“
I radosno i kroz ovaj dan i zemljom ovom kročim
Sve manje se bojim u susret noći doći
Jer čekam to novo sutra što sviće
Čekam toplinom da ogrije moje biće
Dok predajem se slikama što slijede
Sjećanja neka nikada ne blijede
Al kao da se tiho spremaju u kutku
Dajući mjesta svakom novom trenutku
Radost što osjeti se sada
Još jedna su, životna nada
Nada uz koju svi rastemo dnevno
Ponekad kročeći uz nju pomalo sneno
I proljetno buđenje znak je jasan
Da životni ciklus zna biti glasan
I kako sad stišati buđenje života
Kad predivna je njegova svaka, cvjetna nota....
Post je objavljen 11.04.2012. u 20:38 sati.