Popadijska pedofilija
Kao da vise nema ni jednog dana u kojem cemo prozivjeti bez jutarnjih trauma o nekoj novoj pedofiljnoj agresiji na najmladju i bespomocnu ljudsku skupinu, i koja se zacimlje, malte ne, od njenog samog krstanskog ceremonijala licemjernog oslobodjana od „ljudske urodjene grijesnosti.
Sutrasnji i prekosutrasnji dan, tako u nedogleg, umnozavati ce se ta njena najbesramnija drustvena pojavnost. Hocemo li se barem upitati: dokle i zasto, taj ljudski pad do njegovog samog animalnog dna. Ili se pak civilizacijski covjek, kao takav, jos uvijek nije uzdigao dalje od toga?
Ako ne nalazimo tome neki koherentan odgovor, hocemo li se tada, i napokom barem upitati: zasto ?
Giuseppina Martinuzzi, na sebi svojstveni nacin, mozda ulazi u njegovu samu pojavnu bitnost, ustanovljavajuci kako mnoge siromasne majke, u brizi nad neizvjesnoj buducnosti svoje djece, upravo ih one predaju u ruke vlastitim zlotvorima, jer u danasnjem drustvu su jedini koji pruzaju besplatan sjemenisni „nauk“. Naivno vjerujuci da ce njeno dijete tako barem osigurati sebi sigurnu zivotnu egzistenciju. Vjekovna iskustva, medjutim, ukazuju na jedno posve razljudjeno bice koje je izaslo iz tog preradjivackog cistilista. On vise nije urodjena individua, koji hoda vlastitim nogama, i ne koristi vise svoju narav, svoj razum. Preradjen u mizernu kopiju Velikog krizarskog papagaja, iskljucivo usmjerenog prema vlastitim materjalnim interesima. Nema vise ni majcinog jezika, ni samog sebe. Kao takav postaje identicna kopija vlastitog staleza ,kojeg karakterise njihovu zajednicku patolosku sklonost: zamjenom zagubljene ljudske duse, nagomilava tjelesno salo. Medju prvim su neznaboscima i ponajcesce posljednji koji ugodno prezivljavju vlastite generacije. Dva su im strateska uporista kojima opstaju milenijima : prvo kao desna ruka datog drustvenog mocnika, drugo, i kao najznacajnije, njegovo cinicno nagovjestenje vjecnog zagrobnog blazenstava, kao nagrada za ovozemaljsku patnju, usmjerena prema vecinsko neupucenim masama olake manopulacije. Kad se tako, jednom, od originala izvlaci kopija, tad se ona dalje lako umnozava u razlicitim nijansama, ali uvijek jedne teiste bitne karakteristike, koja ju odaje kao takvu: smisljena perfidnost zasnovana na ispraznim lazima i bezobzirna eksploatacija vecinskih masa, podvrgnutim opcem siromastvu.
Gdje nedostaje kultivirani covjek, tamo izrascuje njegova korovna kopija: pedofil, opci razvratnik, cinik, lazov i sveopci prevrtljivac u mutnoj bari socioloskog zvjerinjaka, u klasnom nadmetanju jaceg nad slabijim ljudskim bicem.
Post je objavljen 11.04.2012. u 19:00 sati.