Autor iz naslova (nemojte me tjerati da ponovno pišem njegovo ime) rođen je 1961. godine, živi u Reykjaviku, radio je za islandske dnevne novine, prvo kao novinar, a potom kao kritičar. Jedan je od rijetkih pisaca kojem su dvije godine za redom dodijeljene Nordic Crime Novel Award. Njegovi su romani prevedeni i objavljeni u cijelom svijetu, a samo u Njemačkoj roman „Močvara“ prodan je 2003. godine u više od 100 000 primjeraka.
Čitateljski narod u posljednje se vrijeme zaljubio u skandinavske i nordijske pisce krimića – pogledajte samo Stiega Larssona, Jo Nesboa ili Leifa Davidsona: svi pričaju o tome. Ova je knjiga stoga u izdavačkom smislu uranila tik prije pravog trenutka (izdana je u nakladi Edicija Božičević 2006. godine), što je prava šteta, jer već dugo nisam čitala pitkiju knjigu (ili u posljednje vrijeme čitam samo kvrge, ili me u posljednje čitanje nešto ne vuče – u svakom slučaju, svoje čitanje u posljednje vrijeme ne bih opisivala riječju „pitko“).
U središtu je radnje, dakako, policijski inspektor Erlendur Sveinsson, i njegov vjerni drug Sigurđur Oli (nisu li slatki ti Islanđani sa svojim „...dur“ imenima?). Pri ulasku u podrumski stan, zatječu mrtvo tijelo sedamdesetogodišnjeg Holberga, za kojega se kasnije ispostavlja da je u mladosti bio baš šarmantna ličnost, kriminalac i silovatelj. Inspektor Erlendur počinje kopati, a kopanje ga odvodi daleko u prošlost, u živote Holbergovih žrtava i njihovih potomaka.
Svidjelo mi se što je stil suh i odrješit i što imitira samotnjački život jednog policijskog inspektora koji je, oženjen svojim poslom, uspio upropastiti sve svoje veze s drugim ljudima, uključujući svoju bivšu suprugu, sina i kćer Evu Lind koja nepozvano ulazi i izlazi iz njegovog života.
U svakom slučaju – jedan od bisera krimi-romana koji u Hrvatskoj nije stekao popularnost zbog izostanka masovne distribucije.
Post je objavljen 11.04.2012. u 17:04 sati.