Marketing
Sendvič
Jedan najobičniji sendvič u okrajku s namazom od sira i nekoliko kriški
cekinovog dimceka zaslužio je da mu se posveti jedan cijeli post!
Koliko vam se puta dogodilo da vas neki miris, okus, zvuk....podsjeti na davnu
prošlost...djetinjstvo...?
Taj sendvič kod mene je izazvao upravo to.
Uz trenirku, tenisice, ručnik, štitnike......i on je postao sastavni dio subotnje opreme kada se putovalo na sjever lijepe naše po još jedan poraz ili pobjedu (češće ovo prvo). Uz sva ta vitka, mišićava tijela čovjek bi pomislio da rukometašice ništa ne jedu, ali to naravno nije točno. Upravo suprotno. Osmosatne vožnje (uključena povratna) bazirale su se na hrani. Uvijek se nešto pretumbavalo po ustima. Vrećice su šuškale na sve strane. U tom moru miomirisa probijao se i slabašni miris iz moje torbe. Snagom psihe i sada ga osjetim i gladna sam. Gladna samo njega.
Nedostaju mi ta naša putovanja, ekipa, miris ljepila za lopte. Hah..miris ljepila, ispadoh kao neki snifer, ali stvarno je tako. Kada ti nešto jako nedostaje onda ti nedostaje i najsitniji detalj toga. Sve one sitnice koje su tada bile neprimjetna svakodnevica.
Čudno je kako sve samo odjednom prođe. Preko noći više nemaš ono što ti je nekad bilo sve na svijetu. I nekim čudom opstaješ bez toga iako si mislio da ćeš umrijeti ako ikada iz bilo kojeg razloga budeš morao napustiti parket.
Ah...previše emocija u tako malom sendviču.
Post je objavljen 10.04.2012. u 00:17 sati.