prolog:
žao mi je twirle, ali ako mi ne posvetiš pjesmu,
nećeš se ni približiti mojoj guzi, a kamoli da će ti ona
zalepršati pred očima, u ritmu snova...
ti prodaješ maglu, a magla je moje carstvo, moj dom...
posveti mi pjesmu...i...možda ti se posreći
pa ti oprostim.....
....................................................................
kako se twirl na svaki šum, a kamoli tako otvorenu ucjenu, pretvori u šišmiša, tako je i ovu pjesmu napisao, viseći sa grede, pa se ispričava čitateljima što je zbrčkana i pomalo naopaka...
.....................................................................
kraj
hladnoćom samoće
već me tišina obavija
i jutro me ne prekriva toplinom tvog tijela
no čežnja je med od pelina, opor okus ostavlja
i radujem, svemu što ćeš donijeti
i čekam te lažljivu i nestvarnu
čujem tek pokoji njihov obris, sjenu
a ja nit' ne slušam riječi,
tom lepršavom guzom,...nudiš lažna obećanja
lebdiš, njišeš, mašeš, lelujaš, treperiš...
početak
..................................................................
kako ja nikako ne mogu pristati na gore spomenutu ucjenu, ovu pjesmu
posvećujem babi rogi. njoj niko ne piše pjesme, pa evo, bar od mene..
Post je objavljen 09.04.2012. u 21:55 sati.