Meni je more plavetnilo oka,
davno već mrtve, ljubavnice strasne,
čije su grudi, opojne i krasne,
i danas tlapnja bolna i duboka.
Meni je more govor skladnog sroka
kad iz sna búdi svoje konje rasne
pticama juga, il' kad mu vâl prasne
u kikot čim se takne njena boka.
Meni je more živa metáfora
svega što jesam i svega što dišem,
iskonom vezan, kao anáfora
vezana što je za stihovani brod
bisernim sjajem, dok ti sonet pišem …
Meni je more i tuđinac, i rod!
(Zadar, 04. travnja 2012.)
Post je objavljen 09.04.2012. u 01:22 sati.