Najveća hrvatska pjesnička manifestacija (usuđujem se reći i jedina koja se pojavljuje u Dnevniku državne televizije), Goranovo proljeće, održalo se ove godine 49. put, a tradicionalno je otvoreno 21. ožujka, na prvi dan proljeća i rođendan Ivana Gorana Kovačića, u čijem se rodnom Lukovdolu manifestacija svake godine otvara. Istina, malo kasnim s vijestima, ali od same manifestacije sam bio u velikoj gužvi, a mislim da je ipak zaslužila mjesto na blogu.
Ove godine je najznačajnija hrvatska nagrada za pjesnike, Goranov vijenac, dodijeljena šibenskom pjesniku Stjepanu Gulinu, koji zbog slabijeg zdravlja nije mogao sudjelovati na otvaranju, a Goran za mlade pjesnike dodijeljen je studentu Davoru Ivankovcu za pjesnički rukopis "Freud na Facebooku". Stihove Stjepana Gulina čitao je glumac Duško Modrinić, a jedna od pjesama, "Pjesnička internacionala" šokirala je veći dio publike. Naime, Goranovo proljeće jedini je događaj u Lukovdolu (ili jedan od rijetkih) i zato okupi gotovo sve stanovnike Lukovdola, koji su u 49 godina održavanja ove manifestacije imali priliku ugostiti neke od najvećih hrvatskih pjesnika koji su bili ovjenčani Goranovim vijencem - Dragu Ivaniševića, Vesnu Parun, Dragutina Tadijanovića, Ivana Slamniga, Luku Paljetka, Anku Žagar, Arsena Dedića, Petra Gudelja i Delimira Rešickog, a Stjepan Gulin definitivno poetikom odudara od većine ovih pjesnika. Nagrade su dodijeljene i učenicama osnovnih i srednjih škola.
Unatoč trudu Branka Čegeca, bivšeg predsjednika Goranovog proljeća, i Ivice Prtenjača, sadašnjeg predsjednika, Goranovo proljeće još uvijek je na neki način marginalizirana manifestacija. Osim nekoliko vijesti u kulturnim rubrikama portala te priloga u središnjem Dnevniku, Goranovo proljeće se ne spominje previše. Ove godine su se organizatori potrudili i izdali veliki katalog sa pjesmama nagrađenih pjesnika, ali i pjesmama gostiju iz inozemstva - iz Turske, Rumunjske i Srbije, te tako predstavili slabo poznate suvremene pjesnike Balkana. Šteta što se uz Goranovo proljeće ne vezuje još niz događaja (sve skupa, tek su četiri događanja Goranovog proljeća) , i što Goranovo proljeće doista ne živi čitavo proljeće.
Uz Goranovo proljeće, poznati su još dani Tina Ujevića u Vrgorcu, Dobriše Cesarića u Požegi, a od ove godine i Dani Vesne Parun na Šolti. 10.04., Vesnin rođendan, dan je koji bi Hrvati definitivno trebali slaviti (i to ne zbog nekih nesretnih političkih događaja koji se vezuju uz njega) kao dan poezije. Vesna Parun, pjesnikinja otoka i ljubavi, umrla je prije dvije godine u 89. godini života, te je iza sebe ostavila golem opus koji još uvijek nije niti u potpunosti istražen, a 50-ak arhivskih kutija predano je Hrvatskom državnom arhivu , u kojem će biti dostupni znanstvenicima. Prvi Dani Vesne Parun otvorili su natječaj za učenike osnovnih škola, te će organizirati stručni skup s poznavateljima Vesninog djela. Upravo Dani Vesne Parun imaju ogroman potencijal, koji bi Šoltani trebali ostvariti u suradnji sa drugim bodulima - Zlarinjanima i Višanima, uz čije je otoke Vesnina poezija itekako vezana.
Na Zlarinu nema spomena njenom imenu, a uz sav taj arhivski materijal mogla bi se otvoriti spomen-kuća (ili spomen -konoba , možda su baš u takvoj, kako bi rekla moja prijateljica Andreja, brk omastili Miki Trasi i Mačak Džingiskan) , ljetne večeri poezije sa brojnim prijevodima Vesnine poezije (a ona je naš drugi najprevođeniji pjesnik), organizirati radionice poezije - stvoriti od svojih gotovo zapuštenih lokaliteta otok poezije, kao što Lastovo trenutno provodi sjajan branding kao otok glazbe.
O Vesni uskoro izlazi nova knjiga - "Posljednja volja Vesne Parun" Denisa Derka, koji je surađivao s pjesnikinjom na njenom asinkronom odabiru "Ja koja imam nevinije ruke", a rođendan će se obilježiti i čitanjem njene poezije u knjižnicama. Ipak, to je samo početak obilježavanja života i djela. Ne nazivaju je bez razloga jedinom pravom nasljednicom Tina Ujevića.
_
Sretan Uskrs svima koji slave danas, a i onima koji će slaviti idući vikend :-)
Post je objavljen 08.04.2012. u 19:15 sati.