Napokon sam pronašla vremena za sebe i istinski se suočila sa svojim emocijama i problemima. Čovjeku je to prijeko potrebno, treba upoznati svoju psihu.
Shvatila sam da volim. Moje je srce veliko poput djetetovog. I, katkad, naivno. Ah, da, naivnost. Čudno je kako alkohol može naizgled promijeniti čovjekovo karakterno stanje. Ako je dobivena slika dobra, mogla bih se na nju i naviknuti, a nova navika mi ne treba. Dosta mi je ona ljubavna ovisnost koja je odveć samodestruktivna i nisu joj potrebni ikakvi pomagači u nakani da me zgazi k'o bespomoćnog kukca.
Druga jako bitna stvar do koje sam došla analizirajući postove na ovom, skoro zaboravljenom, blogu je činjenica da sam se promijenila. Onako, zbiljski, iz korijena.
Da, još uvijek praštam, ali pamtim više. Još uvijek se mnome može manipulirati, ali postavila sam granicu. Još uvijek držim do svojih riječi u prošlosti makar sam svoja mnoga obećanja pregazila. Još uvijek me drugi zovu istim imenom iako je moje lice ostarilo.
Iza novih riječi stoji moje novo ja.
Divno je vratiti se nakon 277 dana i shvatiti da si postao bolja osoba. Zato volim ovo. Vas.
Post je objavljen 08.04.2012. u 18:01 sati.