Marketing
Uoči Uskrsa...
Jednom sam u životu išla linijom manjeg otpora, odabrala sam naizgled kraći i lakši put, a to je bila moja velika greška. Bilo je to onda kad sam djecu krstila u crkvi njihovih predaka....
Djecu sam rodila na samom početku rata…. u doba kad se hrvatski narod branio od agresije, ali to doba je obilježio i podivljali nacionalizam i ružni krkanizam iz mraka puštenih krkana.
Muž i ja smo odgajani u agnostičkim obiteljima… jer su se njegov djed kao i moji otac i majka, te ostali članovi obitelji odrekli katoličke vjere, kojoj su pripadali svi naši preci. Kad smo mogli razumijeti i donositi odluke dobili smo objašnjenja i naš izbor bio je istovjetan njihovom.
Devedesetih… kad su se rodili klinci odlučili smo ih krstiti… da im olakšamo odrastanje u tim nimalo neopasnim vremenima. Kad su krenuli u školu upisali smo ih na vjeronauk…. a razlog tome je bio taj što smo mislili da tamo ništa loše ne mogu naučiti, da ne hodaju oko škole za vrijeme trajanja vjeronauka, te da se ne osjećaju različito.
Sjedila sam svakodnevno s malenim dječacima i učila gradivo iz vjeronauka. Svake nedjelje su išli na misu… pješice, kilometar i pol do crkve… bez obzira da li je padao snijeg, kiša ili sjekire sa neba. Dobili bi žigove u vjeronaučnu knjižicu. Stariji je obavio Sv.prvu pričest i nakon toga je došlo vrijeme priprema za Sv.prvu pričest mlađeg klinca. Vjeronauk im je predavao kapelan. Mali je brbljao na satu vjeronauka… a on ga je digao i rekao mu: „Tvoje ponašanje je bezobrazno…. ali od tebe ništa drugo i ne možemo očekivati jer dolaziš iz obitelji grešnika koji ne dolaze na misu i žive u grijehu jer se nisu vjenčali u crkvi.“
Istog dana smo otišli u školu i ispisali ih s vjeronauka.
Nakon toga je uslijedio pakao za moju djecu. Druga djeca su ih nazivala ćifutima, četnicima…. a jedna učiteljica si je priuštila preko posrednika poručiti da su ljudi poput nas „gori izdajice od Srba“.
Za vrijeme satova vjeronauka šetali su po hodnicima, oko škole…. a kada je jednom profesorica iz tjelesnog malog pozvala da smije gledati sat tjelesnog nekog drugog razreda meni su zbog te dobrote krenule suze na oči. Ali u svih osam razreda… bio je to tek jedan sat kad je moje dijete dobilo sadržaj u svojoj rupi u školskom rasporedu. Tu profesoricu i danas rado srećem na cesti…. jer bila je jedna od rijetkih… koja je tako nešto učinila.
Ostale uspomene koje pamtim su uglavnom ružne….. Sjećam se uplakanih lica dječaka koji su mi pred san pričali s kakvim se uvredama nose i što doživljavaju od ostale djece, a i nekih profesora u školi.
Bila je to seoska škola… pa se nije radilo samo o vjeronauku. Jednom je bio neki crkveni blagdan… a koji je padao na radni dan. Ravnatelj je dobar sa župnikom… pa su se dogovorili da će cijela školska smjena biti oslobođena nastave dva školska sata i organizirano će doći na misu… u obližnju crkvu. Prije polaska moj mlađi klinac je došao do razrednice i rekao: „Vi znate da ja ne pohađam sate vjeronauka i ne odlazim u crkvu. Došao sam vas pitati smijem li ja biti na dedinom grobu (groblje je u dvorištu crkve) dok ste vi u ckrvi?“ Ona je pošizila i počela vikati na njega da joj ne pada na pamet, da je ona za njega odgovorna i da ne može lutati okolo da mu se nešto ne dogodi. A pri tom je zaboravila na to da ga roditelji nisu poslali na misu, nego u školu i da on ionako luta baš pod svakim satom vjeronauka. Mala mudrica joj je tiho odgovorio i pružio mobitel: „Onda možemo nazvati moju mamu i pitati je što ona o tome misli….“ Odgovor je bio: „Možeš ići na djedov grob!“
Dolazim jednom u školu , a razrednica starijeg mi kaže kako u imeniku stoji opaska zbog lošeg ponašanja starijeg klinca. Bio je to kraj školske godine njegovog sedmog razreda. Tražim ja da mi je pročita….. i čujem sljedeće.
Na zamjenu im je došla profesorica ih materinjeg jezika… jer je njihova bila na bolovanju. Listala je imenik, prozivala ih…. upoznovala one koje ne poznaje itd…. Kad je otvorila stranicu mog klinca…. Prozove ga i pita: „J. vidim da ne pohađaš sate vjeronauka… jesi li ti trofazni?“ Klinac se digao i bez riječi napustio sat.
Tada sam razrednici rekla da sam ponosna reakcijom svoga sina…. jer je na pristojan i po mom uvjerenju jedino prihvatljiv način odgovorio na uvredu i kršenje njegovih ljudskih prava.
Ovakvih primjera bi vam mogla pisati do sutra…. Toliko ih je da bi se mogla napisati knjiga. O svemu tome sam nebrojeno puta već pisala u mnogim temama…
Ovo je tema koja me boljela godinama…. Prelaskom klinaca u srednju školu, u veći grad… ta priča je završila i za nas je počeo normalan život… jer više nije bilo prilike za cipelarenja. Danas se srećemo s tim ljudima i uz slatka smješkanja si poželimo dobar dan…Ja im ga doista i želim... a što oni meni žele pokazali su mi maltretiranjem djece.
Ovo svjedočanstvo pišem zbog pisma koje je Hrvatska biskupska konferencija uoči samog Uskrsa uputila premijeru Zoranu Milanoviću, nakon što je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović prije par dana izjavio kako je svim školama upućena preporuka ministarstva da satove vjeronauka pokuša staviti na početak ili kraj rasporeda, a ako to nije moguće, da se u školama osigura briga za djecu koja ne pohađaju satove vjeronauka.
Znači…. radi se o preporuci koja nikoga ne ugrožava, ne znači diskriminaciju… nego tek pokušava ublažiti diskriminaciju nad djecom koja ne pohađaju vjeronauk.
„HBK je su nadležna za nastavu vjeronauka te je Preporuka o izvođenju nastave vjeronauka protivna pravnom statusu vjeronauka jer je Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture definirano da se vjeronauk izvodi pod istim uvjetima kao i ostali obvezni predmeti, »napose s obzirom na položaj vjeronauka unutar rasporeda sati«, navodi se.“
U pismu su zaprijetili da takav način razmišljanja Hrvatsku biskupsku konferenciju “primorava na daljnja razmišljanja i korake koje će u budućnosti, čini se, morati učiniti”.
Zašto Kaptolu smeta ova preporuka koja ničim i baš ničim ne ugrožava njihovo pravo iz Ugovora RH i Svete Stolice? I dalje imaju vjeronauk u školama, ali to nije dovoljno… nego se sada žele uključiti u izradu školskih rasporeda i odlučivati o sudbini djece koja ne pripadaju njihovoj religiji ili djeci koja religije nemaju. Zašto im smeta da oni kasnije dođu u školu, ranije odu ili da im se osmisli vrijeme dok drugi slušaju vjeronauk? Umjesto da se drže propovjedanja vjere…. oni različitima ne žele olakšati diskriminaciju koja traje već dva desetljeća…. ne pada im na pamet da bi većina trebala biti velikodušna nad manjinom… pogotovo ako im to ne šteti… nego oni žele i odlučno traže da se ta diskriminacija nastavi, oni žele linč, mučenje i maltretiranje onih koji im ne pripadaju.
Upravo time što većina učenika (navodno 85%) pohađa vjeronauk oni štite svoje stečeno pravo da ostane sve kao i do sada. Jer ako je na niskim temperaturama njih 85% na toplom onda je red da se onih 15 % vani smrzne… neka cvile… neka pate… sunce im žareno!
Ovakvom reakcijom svoje vjernike uvjeravaju da su upravo oni kao većina diskriminirani…. a time ih pozivaju s nastavljanjem uobičajene prakse da pljunu na sve one po vjeri različite od sebe.
A kako iz prakse već znamo…. neki će preporuku poslušati, a većina ipak neće… no šutnjom i okretanjem glave će se praviti da je sve O.K.
I za cijelu tu priču nisu mogli pričekati sljedeći tjedan… nego svoju pljuvačku nad ionako diskriminiranom manjinom šalju uoči samog Uskrsa. Tvrde da su Isusovi sljedbenici… a ponašaju se prema ljudima onako kako su se Isusovi mučitelji ponašali prema njemu.
Osobno sam im zahvalna na ovakvim ponašanjima…. jer ona mi samo potvrđuju da sam ispravno odlučila kad sam se odrekla religije svojih predaka.
Neka mi svi pravi vjernici oproste na ovoj temi koju objavljujem u neprimjereni trenutak… no trenutak nisam odabrala ja nego Kaptol…. a ja im to ne mogu prešutjeti… radi svega onoga što su prošla moja djeca i radi svega onoga što trebaju doživjeti moji unuci.
Sretan Uskrs svim vjernicima, a onima koji to nisu želim ugodan vikend.
Post je objavljen 07.04.2012. u 18:01 sati.