Te noći kao da ništa nije postojalo.Te noći iz trenutka u trenutak približavalo se.To nešto,nešto mrtvo kao neko tijelo.Zapravo pogriješila sam, pa gdje mi je pamet.To je samo nešto najmanje važno u mome životu ali ne bi bilo poželjno da doznate.Bilo je to nešto iz čega se stvarao mrtvi svijet.Kao razbijeno staklo u tamnoj noći.Kao mjesečina na mome prozoru. Zapravo tonem nečija me ruka dodiruje nešto mi se zabija u leđa to je osjećaj koji ne mogu opisati jer sam napola mrtva.Zapravo u jednom trenutku jedna jedina kapljica kkiše padne namoj prozor.
Post je objavljen 07.04.2012. u 14:45 sati.