Marketing
ISUS KRIST – USKRSNUĆE
Ujutru 9. travnja 30. godine poslije Krista, iz groba je izišlo uskrsnulo morontija obličje i ličnost Isusa Nazarećanina. Rođen 21.kolovoza 7.godine prije nove ere živio je nepunih 36 godina na Zemlji.
Nakon što je uskrsnuli Isus izašao iz svog groba, materijalno tijelo u kojem je živio i radio na Zemlji gotovo trideset šest godina, ostalo je ležati netaknuto na pogrebnoj postelji ovijeno lanenim platnom, upravo onako kako su ga u petak poslije podne postavio Josip i njegovi prijatelji. Kamen na ulazu u grob nije bio pomaknut; Pilatov pečat bio je nedirnut; stražari su još uvijek bili na straži. Hramski čuvari ni jednog trenutka nisu napustili svoje položaje, a smjena rimskih vojnika uslijedila je oko ponoći. Niti jedan od ovih promatrača ni jednog časa nije posumnjao da se predmet njihovog čuvanja podigao u novi i viši oblik postojanja i da je tijelo koje su čuvali sada bilo samo odbačeni prekrivač koji je izgubio svaku povezanost s Isusovom oslobođenom i uskrsnutom ličnosti.
Čovječanstvo vrlo sporo sazrijeva u spoznaji da je u svemu što je osobno materija jedino kostur morontije, dok ni jedno ni drugo nisu ništa više od sjenovitih odražaja trajnih duhovnih stvarnosti. Moramo konačno početi smatrati vrijeme pokretnim obličjem vječnosti, a prostor nestalnom sjenom stvarnosti Raja.
Koncepcija Isusovog uskrsnuća koju treba razjasniti:
1. Njegovo materijalno ili fizičko tijelo nije bilo dio uskrsle ličnosti. Kad je Isus izašao iz groba, njegovo je zemaljsko tijelo ostalo netaknuto na pogrebnom ležaju. U procesu izlaska iz grobnice nisu pomaknuti kamenovi na ulazu u grob, niti su dirnuti Pilatovi pečati.
2. On nije izišao iz groba bilo kao duh ili kao Mihael iz Nebadona; on se nije pojavio u obličju Suverenog Stvoritelja koje je imao prethodno svom utjelovljenju u smrtnom obličju na Zemlji-
3. On je izišao iz Josipovog groba u obličju morontija ličnosti, poput osoba koje izlaze iz odaja uskrsnuća prvog svijeta mansonije lokalnog sustava kao uskrsla uzlazna bića morontija obličja.
Krišćansko se vjerovanje u Isusovo uskrsnuće temelji na činjenici “praznog groba.” Uistinu je točno da je grob bio prazan, ali ova činjenica ne predstavlja istinu uskrsnuća. Grob je uistinu bio prazan kad su prvi vjernici došli, i ova je činjenica, zajedno s činjenicom Isusovog nesumnjivog uskrsnuća, dovela do stvaranja netočnog vjerovanja: učenja da je Isusovo materijalno smrtno tijelo ustalo iz groba. Istina povezana s duhovnim stvarnostima i vječnim vrijednostima ne može uvijek počivati na kombinaciji očiglednih činjenica. Premda individualne činjenice mogu biti materijalno ispravne, povezivanje ovih činjenica ne mora rezultirati ispravnim duhovnim zaključkom.
Josipov je grob bio prazan, ali ne zato što je Isusovo tijelo obnovljeno i uskrslo, već zato što je nebeskim vojskama dano dopuštenje da izvrše posebno i jedinstveno uništenje, povratak “praha prahu,” bez vremenske odgode ovog procesa i bez djelovanja uobičajenih i vidljivih procesa smrtnog raspada i postupnog raspada materije.
Isusovi posmrtni ostaci prošli su istim prirodnim procesom materijalnog raspada koji je karakterističan svim ljudskim tijelima na zemlji, osim što je ova prirodna metoda raspada bila toliko ubrzana da bi se moglo reći da je bila gotovo trenutačna.
Istinski su dokazi Isusovog uskrsnuća po svojoj prirodi duhovni, iako je ovo učenje potkrijepljeno svjedočanstvima mnogih zemaljskih smrtnika koji su sreli, prepoznali i razgovarali s uskrslim morontija Isusom. On je na ovaj način postao dijelom osobnog iskustva gotovo tisuću ljudskih bića prije nego što je konačno otišao s Zemlje.
Uskrsnuti Isus se ovom prilikom spremao provesti kraće vrijeme na Zemlji kako bi prošao uzlaznim iskustvom zemaljskih smrtnika. Unatoč tome što je namjeravao provesti ovo razdoblje na istom onom svijetu na kojem je proveo svoje smrtničko utjelovljenje, ono je svejedno trebalo sličiti iskustvu smrtnika koji prolaze naprednim morontija životom sedam prijemnih svjetova Jerusema.
Sva ova moć koja počiva u Isusu – obdarenje života – koja mu je omogućila da ustane iz mrtvih, predstavlja sami dar vječnog života koji Isus daruje vjernicima kraljevstva i koji i u samom ovom času predstavlja garanciju njihovog uskrsnuća iz okova prirodne smrti.
Zemaljski će se smrtnici jednako podići prilikom jutra uskrsnuća u prijelaznom morontija tijelu u kojem se Isus podigao iz groba u ovu nedjelju ujutro. Ova tijela nemaju bilo protoka krvi ili potrebe za normalnom prirodnom hranom; ova su morontija obličja unatoč tome stvarna. Kad različiti smrtnici imadoše priliku vidjeti Isusa nakon njegovog uskrsnuća, oni ga uistinu vidješe; oni nisu bili samoobmanute žrtve vlastitih vizija ili halucinacija.
Jedna Isusova rečenica nakon uskrsnuća apostolu Petru je danas vrlo aktuelna, on je rekao”Ne gubi vrijeme misleći o tome što želiš dobiti od kraljevstva, već nađi načina da se posvetiš onima koji žive u teškom duhovnom siromaštvu. Pripremi se, Šimune, za bitku novog dana, borbu protiv duhovne tame i protiv zlih sumnji čovjekovog prirodnog uma."
Isus provede naredni dan, ponedjeljak, u društvu morontija osoba trenutno nazočnih na Zemlji. Kao sudionici isusovog prijelaznog iskustva, na Zemlji je prebivalo više od milijun morontija upravitelja i njihovih suradnika, zajedno s prijelaznim smrtnicima iz različitih redova sedam dvoraca svjetova sustava. Isus provede četrdeset dana u pratnji ovih izvanrednih inteligentnih bića. On je s njima dijelio iskustvo i od njih primao znanje o prijelaznom morontija životu smrtnih bića na naseljenim sjetovima ovog sustava svemira prilikom njihovog putovanja planetarnim sustavom viših svijetova.
Isus na ovaj način završava svoju službu svemirskog iskustva kako do ovog časa kroz prijašnja utjelovljenja već posjeduje puno iskustvo života uzlaznih smrtnika vremena i prostora od prebivanja na glavnom centru zviježđa, do službe i kroz službu na glavnim centrima nadsvemira. I upravo kroz ova iskustva on zabilja završava i prihvatljivo okončava svoje sedmo i završno svemirsko podarenje.
Isus se u svom novom obličju ukazao po šesnaesti put oko devet sati navečer u petak 5. svibnja u Nikodemovom dvorištu. Te su se večeri jeruzalemski vjernici pokušali sastati po prvi put otkako je Isus uskrsnuo. Tako su se tada skupili jedanaestorica apostola, zbor vjernica i njihovih suradnika, i oko pedeset drugih vodećih Njegovih učenika, uključujući i nekoliko Grka. Ova je skupina vjernika neformalno razgovarala više od pola sata kada se iznenada pred njima pojavio Isus i odmah ih počeo naučavati. Isus je rekao:
"Mir s vama. Ovo je najreprezentativnija skupina vjernika – apostola i učenika, i muškaraca i žena – kojoj sam se ukazao od trenutka mog oslobođenja od tijela. Sjetite se sada da sam vam već prije rekao da moj boravak s vama mora jednom završiti. Rekao sam vam da se uskoro moram vratiti Ocu. I otvoreno sam vam rekao da će me vrhovni svećenici i vladari Židova predati kako bi me se smaknulo, ali i da ću ja ustati od mrtvih. Zašto ste si onda dopustili da vas svi ti događaji, kad su se i ostvarili, tako smetu? I zašto vas je iznenadilo kad sam ustao iz groba trećega dana? Niste mi vjerovali jer ste čuli moje riječi, ali niste shvatili njihovo značenje.
"I sada biste trebali dobro poslušati moje riječi kako ne bi učinili istu pogrešku: čuli moje učenje svojim umom, ali ne shvatili njegovo značenje u svojem srcu. Od početka svojeg boravka kao jedan od vas učio sam vas da je moja jedina namjera objaviti mojeg nebeskog Oca njegovoj zemaljskoj djeci. Živio sam život otkrivenja Božjeg darivanja kako biste mogli iskusiti sve bolje poznavanje Boga u svom životu. Pokazao sam vam da je Bog vaš nebeski Otac; pokazao sam vam da ste sinovi Božji na zemlji. Činjenica je da vas, svoje sinove, Bog voli. Ako budete vjerovali mojoj riječi, ta će činjenica postati vječna i živuća istina u vašim srcima. Kada, kroz živuću vjeru, postanete božanski svjesni Boga, tada ste rođeni od duha kao djeca svjetla i života, i to vječnog života tijekom kojeg ćete se uspeti do svemira nad svemirima, te ćete iskusiti pronalazak Boga Oca u Raju.
"Upozoravam vas da uvijek trebate imati na umu da je vaša zadaća među ljudima navještavati evanđelje kraljevstva – stvarnost da je Bog otac i istinu da je čovjek njegov sin. Navješćujte cijelu istinu radosne vijesti, a ne samo dio spasonosnog evanđelja. Vaša poruka se nije promijenila zbog mog uskrsnuća. Još uvijek je spasonosna istina evanđelja kraljevstva da čovjek vjerom postaje Božji sin. Vaš je zadatak ići među ljude propovijedajući Božju ljubav i služenje ljudima. Ono što je svijetu najpotrebnije za znati je: Ljudi su Božja djeca, i kroz vjeru oni tu oplemenjujuću istinu mogu uistinu ostvariti i svaki dan iskusiti. Moje darivanje bi trebalo pomoći svim ljudima da spoznaju da su Božja djeca, ali to znanje neće biti dovoljno ako osobno vjerom ne shvate spasonosnu istinu da su oni živuća duhovna djeca vječnoga Oca. Bit evanđelja kraljevstva je ljubav Oca i služenje njegovoj djeci na zemlji.
"Vi svi znate da sam ja ustao od mrtvih, no to nije čudno. Ja imam moć položiti svoj život i opet ga uzeti; Otac daje takvu moć svojim Rajskim Sinovima. Više bi vaša srca trebala uzbuditi spoznaja da su mrtvi iz jednoga doba krenuli na vječni uspon ubrzo nakon što sam napustio Josipov novi grob. Živio sam svoj život u tijelu kako bih vam pokazao kako, kroz služenje puno ljubavi, možete svojim bližnjima otkriti Boga, isto kao što sam i ja, voleći vas i služeći vas, otkrio Boga vama. Živio sam među vama kao Sin Čovječji kako bi vi, ali i svi drugi ljudi, mogli znati da ste svi vi uistinu Božji sinovi. Stoga idite sada po cijelom svijetu propovijedajući ovo evanđelje nebeskog kraljevstva svim ljudima. Ljubite sve ljude kao što sam i ja vas ljubio; služite svojim bližnjima kako sam i ja služio vas. Besplatno ste primili, besplatno i dajte. Zadržite se ovdje u Jeruzalemu samo dok ja ne odem Ocu i dok vam ne pošaljem Duha Istine. On će vas uvesti u uvećanu istinu, a ja ću ići s vama po cijelome svijetu. Ja sam uvijek s vama, i svoj vam mir ostavljam." Kada je Isus završio svoj govor, iščeznuo je.
Četvrtak 18. svibnja Isus je stigao na zapadni obronak Maslinske gore s jedanaest tihih i pomalo izbezumljenih apostola. S ovog su mjesta, na dvije trećine do vrha planine, mogli vidjeti Jeruzalem i Getsemanski vrt. Isus se sada spremao reći oproštajnu riječ svojim apostolima prije nego što napusti Zemlju. I dok je tako stajao pred njima, apostoli su, a da im Isus to nije rekao, kleknuli oko njega u krug, i Isus im je rekao:
"Tražio sam da ostanete u Jezuralemu dok ne dobijete moć s visina. Uskoro ću vas napustiti; uskoro ću se popeti k svome Ocu i ubrzo, vrlo ubrzo, poslat ćemo na ovaj svijet mojeg boravka Duha Istine. I kad on dođe, započet ćete novo propovijedanje evanđelja kraljevstva, prvo u Jeruzalemu, a onda i do najdaljih kuteva zemlje. Ljubite ljude ljubavlju kojom sam ja ljubio vas, i služite svoje bližnje kako sam i ja služio vas. Duhovnim plodovima svojih života potaknite duše da vjeruju u istinu da je čovjek sin Božji, i da su svi ljudi braća. Sjećajte se svega što sam vas učio i života koji sam živio među vama. Moja vas ljubav zasjenjuje, moj će duh živjeti s vama, i moj će mir boraviti u vama. Zbogom."
Kad je Isus to rekao, iščeznuo je. Takozvano Isusovo uzašašće nije se ni po čemu razlikovalo od njegovih ostalih nestajanja tijekom četrdeset dana njegovog života poslije uskrsnuća na Zemlji. On je do Edentije išao preko Jeruzema, gdje su Svevišnji, uz prisutnost Rajskoga Sina, izbavili Isusa iz Nazareta iz stanja morontije, te su mu, kroz duhovne kanale uspona, vratili status Rajskog sinstva i vrhovne vlasti u njegovom Svemiru.
Za svog života na zemlji Isus je propovijedao evanđelje koje je ljude oslobađalo sujevjernog vjerovanja da su djeca đavla i koje ih je uzdizalo na dostojanstveni status Božjih sinova po vjeri. Ova poruka, kakvu je Isus propovijedao i živio u svoje doba, je nudila djelotvorno riješenje čovjekovih duhovnih teškoća u vrijeme svoje objave. I nakon što je osobno napustio ovaj svijet, Isus je na svoje mjesto poslao Duh Istine koji živi u ljudima i koji iz generacije u generaciju nudi novu i svježu formulaciju Isusove poruke kako bi svaka nova grupa smrtnika koja mogla primiti novu i suvremenu verziju evanđelja, izraženu riječima osobnog prosvjetljenja i grupnog vodstva koje može djelotvorno riješiti čovjekove nove i višestruke duhovne teškoće.
Prva misija ovog duha je, naravno, unaprijeđenje i personificiranje istine, jer spoznaja istine tvori najviši oblik ljudske slobode. Ovaj duh pored toga nastoji uništiti vjernikov osjećaj sirotstva. Nakon što je Isus živio među ljudima, svi vjernici bi doživjeli osjećaj usamljenosti da Duh Istine nije došao da živi u ljudskim srcima.
Darivanje Sinova duha je djelotvorno pripremilo sve mentalno zdrave ljude da prime univerzalni dar Očeva duha (Tajanstvenog Osmatrača) koji je poklonjen cijelom čovječanstvu. U određenom smislu, ovaj Duh Istine je duh Oca Svih kao što je i duh Sina Stvoritelja.
Bilo bi greška očekivati snažnu intelektualnu svjesnost izlivenog Duha Istine. Duh nikad ne stvara svjesnost o samom sebi, već jedino svjesnost o Sinu Mihaelu. Isus je od samog početka tvrdio kako duh neće govoriti o samom sebi. Stoga dokaz našeg odnosa s Duhom Istine ne počiva u našoj svjesnosti ovog duha već prije u našem unutarnjem doživljaju sve dubljeg prijateljstva s Isusom.
Duh je došao kako bi čovjeku pomogao da se sjeti i da razumije Isusove riječi i kako bi iluminirao i protumačio njegov zemaljski život.
Duh Istine je pored toga došao kako bi vjernicima pomogao da posvjedoče stvarnosti Isusovih učenja i njegovog života u ljudskom obličju kao i njegovog novog i svježeg življenja u individualnim vjernicima svih novih generacija Božjih sinova koji su ispunjeni duhom.
Tako izgleda da je Duh Istine došao kako bi svakog vjernika poveo k cijeloj istini, k sve širem znanju isustva življenja i porasta duhovne svjesnosti stvarnosti vječnog i sve naprednijeg statusa Božjeg sina.
Post je objavljen 07.04.2012. u 10:02 sati.