Marketing
GODINA C - 2. VAZMENA NEDJELJA - SUBOTA
DRUGA NEDJELJA VAZMA: SUBOTA (Godina C)
IZABRAŠE SEDAM MUŽEVA PUNIH DUHA SVETOGA ZA SLUŽBU LJUBAVI U CRKVI
»Ja sam! Ne bojte se!« (Iv 6,20)
Julius Sergius von Klever: Krist hoda po vodi
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
Svaka osoba i prema tome svaka zajednica ima svoje nutarnje i vanjske probleme.
Tako je bilo i s prvom kršćanskom zajednicom u Jeruzalemu. Njezino je neprestano povećavanje zabrinjavalo ne samo protivnike nego je donosilo sve veće probleme apostolima.
Poteškoće su nastale upravo u onome što je kod prvih kršćana bilo posebno hvalevrijedno: odnosno u svakidašnjem međusobnom pomaganju.
Zajednička su dobra kršćana, makar su bila ne znam kako idealno sakupljena, produbila pukotinu koja je u prvoj Crkvi bila već time što su se u njoj nalazili Helenisti i Hebreji.
Različita naziranja, onih koji su prije krštenja bili pogani i onih koji su odrasli u Mojsijevu zakonu, kasnije će se sve više razviti, a početak je nesloge bilo mrmljanje Helenistâ na Hebreje da im se udovice zapostavljaju u svakidašnjoj pomoći.
Apostoli su nastojali miriti duhove i sami nadzirati da ne dolazi do nesuglasica, ali kako je broj učenika u Jeruzalemu silno rastao, uvidješe da su te materijalne brige sve više na uštrb njihova apostolskog rada.
»Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: „Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De, pronađite braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.”« (Dj 6,3-4)
Tako je u prvoj Crkvi nastala ustanova đakona koje su apostoli postavili da »služe za stolovima«.
Božjoj su Crkvi bile potrebne nove ljudske strukture preko kojih će je Duh Sveti voditi i sve više učvršćivati iznutra i izvana.
Krist Gospodin je svoju Crkvu zamislio i ustanovio kao družbu te joj je sam odredio prvu i najvišu hijerarhijsku upravu: dvanaestoricu apostola na čelu s Petrom.
Evanđelje (Lk 10,1) još spominje sedamdeset i dvojicu drugih učenika te pobožne žene koje su išle za Isusom i dvanaestoricom apostola te im pomagale svojim dobrima.
Budući da je i ta služba važna i Crkvi od prijeke potrebe, apostoli traže da se za prve đakone izaberu ljudi na dobru glasu, puni Duha i mudrosti.
Sakralnost je đakonske službe istaknuta i načinom kojim su đakoni uvedeni u svoju dužnost: molitvom i polaganjem apostolskih ruku na njih.
Kroz povijest će đakoni u Crkvi imati veći ili manji upliv prema prilikama vremena i osoba.
Drugi Vatikanski Sabor posvetio im je dosta svojih razmatranja i nekoliko odluka (C 29,31; B35; Bs 15; M 15,16).
Crkva sada traži sve veću njihovu pomoć da bi se, kao i u apostolsko doba, biskupi i svećenici mogli potpuno posvetiti molitvi i službi propovijedanja, konkretno službama za koje se traži biskupski i svećenički red.
I za taj znak vremena treba moliti i biti otvoren Božjem Duhu koji vodi Crkvu i nikad ne napušta.
Iako mi danas ne živimo u danima tjelesne gladi, ipak naša duša je gladna Boga i neprestano u sebi osjeća čežnju za nebeskom hranom s Gospodnjega stola.
A tu nam hranu mogu samo dati apostoli, odnosno biskupi kao njihovi nasljednici i svećenici. Kad ne bismo imali biskupa i svećenika, onda ne bismo imali ni Krista među nama.
A »gdje nema Krista, tu je mrak i oluja te prijeti opasnost« - kaže sv. Ćiril Aleksandrijski.
I sami apostoli su se bili uplašili na uzburkanom moru one večeri kad se već bilo smrklo i kad Isusa nije bilo s njima, kako nas izvješćuje današnje sv. Evanđelje po Ivanu.
Ali Isus im je odmah pritekao u pomoć hodeći po moru i govoreći im: »Ja sam! Ne bojte se!« (Iv 6,20).
Tako se i kršćani, iako imaju nadu u budući život - većinom uznemire kad gledaju da propadaju zemaljske stvari i da se ruše veličine ovoga svijeta.
Ako otvorimo Evanđelja, ako otvorimo sv. Pismo, vidimo da je ondje sve to predviđeno, tj. da Gospodin tako postupa.
»On ponizuje svjetske velikaše da ga slave ponizni.« (Augustin). Kad su apostoli uzeli Isusa u lađicu, brzo stignu do obale. S njime se »s vode prelazi na kopno, s puta na cilj« (Augustin).
Ćiril Aleksandrijski
»Ako je Isus s nama, tada bez truda izvodimo i ono što se nismo usudili ni ponadati se. Isusovo prisustvo oslobađa od svake pogibelji i pomaže izvršiti djela koja nadilaze svako očekivanje.« (Ćiril Aleksandrijski)
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: Dj 6,1-7
Ps 33 (32)
Iv 6,16-21
Post je objavljen 18.09.2010. u 19:50 sati.