Jedan od braće opisuje nedavni posjet Latviji:
Ne čini se da puno dobrih vijesti dolazi iz Latvije trenutno. Kad se ova zemlja pojavljuje u vijestima, uvijek se govori o gospodarskim problemima i političkim previranjima. No, je li to cjelovita slika? Ne upadamo li ponekad u stupicu pesimizma? Koji su znakovi «nove solidarnosti» koji već postoje?
Uz temperature oko -30°C, otputovao sam u istočnu provinciju Latgale. Grupa mladih ljudi iz gradića Ilkkste, zajedno sa svojim župnikom posjetila je Taizé posljednja dva ljeta. S temperaturom koja je tijekom čitanja u crkvi dosezala i -10C, župnik je odlučio da bi se naša molitva i sastanak trebali održati u gradskom centru mladih. Oko 30 mladih okupilo se u subotu popodne, zajedno s biskupom Daugavpilsa u dvorani centra za mlade svijećama i ikonama uređenoj za molitvu. Na kraju sastanka, molili smo oko ikone križa iz Taizéa.
Dok smo raspremali stvari, žena koja se brine za Centar došla je i pitala što smo radili oko križa. Objasnio sam da je to trenutak kada možemo Bogu prinijeti naš teret i patnje da bismo ih predali Isusu. Ona je rekla da ne idu u crkvu, ali je upitala bi li se mogla pomoliti na trenutak. Rekao sam da, naravno. Stoga je kleknula i položila čelo na križ. Nekoliko minuta kasnije ustala je očiju punih suza, ali sa osmijehom nekoga tko je oslobođen tereta. Riječi iz Pisma 2012 palo su mi na pamet: «Kada Crkva neumorno sluša, liječi i pomiruje, ona ostvaruje svoju najsvjetliju prirodu...».
Po povratku na vlak iz Daugavpilsa, kondukteri su nas dopratili u jedina topla kola. Svi smo bili zahvalni na njenom savjetu. Govorila je ruski, ali kada bi joj netko odgovorio na latvijskom, promijenila bi jezik, bez puno problema. Neki ljudi pokušali su iskoristiti situaciju i protumačiti to politički, ali u korjenu stvari, problemi nisu tako veliki kao što se ponekad čine.
U Valmieri, zajednica je prošla kroz mnogo nemira iz različitih razloga. Zadnji put sam ih posjetio prije četiri godine kada je novi pastor stigao. Bio sam radostan vidjevši kako je tijekom tog vremena došlo do zacjeljenja mnogih rana. Naše zajednički susret bio je vrlo otvoren, zračeći «… zajednicu ljubavi, suosjećanja, utjehe, jasan odraz Uskrslog Krista».
U Rigi, u Gertrudinoj crkvi, okupili smo se na molitvu u podrumima ispod crkve. Došlo je oko 100 ljudi. Ovdje se održava crkveni Alpha tečaj. Mnogi mladi parovi dolaze kako bi sudjelovali u ovom obliku vjeronauka za odrasle. To se pokazuje kao pravi izvor obnove u župi. Mladi volonteri zajedno sa svojim pastorima odlaze iz župe u posjet dvama lokalnim zatvorima. Zatvorenici svojevoljno dolaze na molitvu i vjeronauk. U Pismu 2012, čitamo da Krist šalje kršćane «služiti čovječanstvu kao kvasac povjerenja i mira». Ovakav pothvat utjelovljuje te riječi.
Prvi put sam posjetio Saldusu prije 18 godina. Budući luteranski nadbiskup nam je pokazao svoje planove za «Školu učeništva». Misijski centar Sv. Gregora, kako se sada zove, već godinama prima mlade na studij i razmatranje o misiji u Latviji. Među studentima su i troje mladih Roma. Njihova prisutnost je važna i obogaćujuća.
Obnovljeno: 24. ožujka 2012
Post je objavljen 06.04.2012. u 07:34 sati.