Dragi prijatelji, znam da se dugo nismo čitali, ali spreman sam nadoknaditi sve dane i tjedne mog odsustva, kao što je to spreman učiniti otac koji se vraća iz zatvora nakon što je napustio tvoju trudnu majku s 19ogodišnjom kurvicom i ostavio ju na cjedilu tako da te mora sama odgajati, ali je sada, 17 godina nakon tvog rođenja, došao nadoknaditi to što je umjesto da te odgaja, trošio pare u Las Vegasu i jebao razne kurve uvezene iz Rumunjske ili Bugarske, i to ne u pičku, nego u dupe. Da, dragi prijatelji, toliko sam spreman nadoknaditi svoje odsustvo. U to ime, podijelit ću s vama malo filozofije. Ova konkretna filozofija koju ću podijeliti s vama se zove "Život". Pa krenimo.
Život!
Život je poput oblačka na nebu. Nose ga vjetrovi i njišu u ritmu uzvišene glazbe, grije ga sunce smiješeći mu se i tapšajući ga svojim zrakama, toliko slatkim kao da su od meda. Mirno plovi svojim prostranstvom, uživajući u miru i blagostanju. Čak i kad piški (kiša) ili kaka (tuča), ljudima je drago - toliko je plemenit. Takav je život. Poput oblačka na nebu. Besmrtan. Možemo ga gađati raketama - možemo pucati po njemu iz puškomitraljeza - ali oblačku nikad ništa neće biti. Kroz oblačak sve prođe i vjerojatno se vrati poput bumeranga u čovjeka koji je pucao. Nije li to utješno, znati kakav je život? Poput oblačka na nebu. Kroz kojeg kroče avioni, kroz kojeg se probijaju baloni... kojeg nikakva eksplozija WTC-a ili kineskog zida ne može ni taknuti. Jer je tako visoko, tako daleko. To je život. Poput oblačka na nebu. Kad dođe noć - onda ga ne vidimo. Ali on je i dalje tu, naš oblačak. Puši kurac nekom većem oblaku koji će ga, nakon što mu svrši u oblačasta usta, šutnuti nogom u dupe, pljunut u i dalje nasmiješenu facu i reć "da te više nikad nisam vidio, kurvetino". Eto, takav je život. Poput oblačka na nebu.
Post je objavljen 05.04.2012. u 23:00 sati.