Marketing
Moj živote, drug mi nisi bio..
Iz grotla života, sužanjstva svakodnevice i svakodnevnice, bremenite borbe od vikenda do vikenda, ambisa nad ambisima, javlja se djeva bajna, zvijezda sjajna!
Toliko svaštoća se izdogađalo u međutku, ali ništa nije u tolikoj mjeri pobudilo moj interes koliko jedna blokbasterska vijest!
No prije svega, dopustite mi da vam otkrijem jedan od svojih strahova dok bijah dijete drago, mamin biser pametni, lijevoj desna cipela, ljubav ogromna.
U jednom osjetljivom trenutku mog mlađahnog bitka, ispičkaraše se neuroni u mojoj glavici, glija stanice popizdiše te nastaše strah velik ko kuća! The Strah se sastojao u bojazni da se, pazi sad, NETKO NALAZI U DNU ZAHODSKE ŠKOLJKE I VREBA MOJE DUPE!
O da,da!
Najviši IQ u generaciji te obznana pedagogice majci da ima nadareno dijete koje oni imaju intenciju pratiti – nije garancija pameti i normalnoće. Pače. Pile.
Nda.
Elem, kad je zafrkalo črevce il stisno mjeur, radila sam sve kako bih taj jezivi čin izbjegla.. Naravno da su čika sfinkteri bili racionalniji i tvrdoglaviji ter su svojeglavo odbijali poslušnost i ja sam, užasa li užasnog, ipak morala ići obaviti što se obaviti trebalo. Svaki put sam imala osjećaj da me netko iz te jebene školjke vreba, čeka, neko urokljivo oko, um bolesni, čudovište strašno, duh sablasni.
Pametni mi otpuhalo ko maslačak.
Mislila sam da će me gledat, buljit u moj rektum, pružat svoju govnjivu ručerdu i uhvatit me za dupence, napravit mi nešto….kajaznam…..strašno...
Moje vrijeme provedeno na stranišću moglo se mjeriti u milisekundama, a kako bih spriječila direktan kontakt anus vs. sablasno oko, primjenjivala sam posebnu metodu. Ovlaš bacanje wc papira u odvod u količini od nekoliko namotaja oko ruke. Da spriječi pogled. Kasnije sam shvatila da je to dobra metoda za sprečavanje zapljuskivanja vode po ritki nakon otpuštanja kakice. Svako zlo za neko dobro.
Mučilo me to, izjedalo čak. Jednom sam tako u školi odgađala pipi do krajnjih granica jer se zna i apsolutno je općepoznato da su u školskim zahodima najgora čudovišta. Ipak, i te krajnje granice nisu beskonačne pa je maloj meni jednom prilikom uteklo u gaćice. Na ljubičastim tajicama osvanuo je prekrasan mokri dokaz moje gluposti. Naravno da sam slagala kako sjedoh u nešto mokro, mater im delikventnu šta ti prolijevaju svašta po klupama..
No, tu mejk long stori šortr, strah je u jednom svijetlom trenutku nestao kao rukom odnesen, tripovi su prestali krivo šorat, a ja ni danas ne provodim puno vremena sjedeć na školjci. I da, naravno da i dalje hitim malo papira antes feces, kontrazapljuskivanja radi.
Čemu ovo lelemudovanje?
E pa da vam prezentram novu kino uspješnicu koja samo što nije poharala junajt junajt jurop!
DA!
DA!
Netko je snimio film o mojem strahu!!!!
Zombie Ass: Toilet of the Dead
Guzoljubivi zombiji: Zahodska Smrt u slobodnom prijevodu..
A ko drugi bi to snimio, nego ludi Đapanezeri! Sva uvrnutost i izopačenost ovog vijeka dolaze ili iz Japana ili JU ES END EJ-a. Samo Japanci mogu doć na koncert hologramske pjevačice iz video igrice! Ili su to bili Kinezi? Ne znam, ne razlikujem ih baš..
I sad će se neki Nakitumičiči masno obogatiti na mojoj muci i jadu!
Ko mi je kriv kad sam odustala od šourizibiza.. Pasmater! Mogla sam prva prodat priču i sad biti slavnija od Danija De Vite i Švarcnegera zajedno!
Krk u bulju!
No, bez brige. Imam ja još ideja! Ima da Branko Ivanda i Jakov Sedlar u pariću redateljiziraju moje zamisli!
A do tad ću sa suzom u oku pratiti kad će ovaj belosvecki hit doći u naša kina i multiplexe..
A evo i najave:
NAJAVA
Post je objavljen 05.04.2012. u 19:38 sati.