Uobičajeno je vjerovanje kako je biti fotograf za vjenčanja posao iz snova za svakog fotografa. Dotično vjerovanje prvenstveno proizlazi zbog toga što su uobičajene tarife takvih svadbenih snimanja poprilično visoke i kreću se u tisućama kn, a posao fotografa svodi se tek na pritiskanje okidača. No ipak nije sve baš tako bajno kao što se neupućenima čini.
Iako nakon svih troškova (benzin, fotopapiri, albumi itd.) fotografu nerjetko ostane pristojan iznos, često se taj iznos ne može baš opravdati svim neugodnostima i problemima kroz koje fotografi na prolaze snimajući vjenčanja. Bilo od čudnih i nerealnih prohtijeva samih mladenaca i njihove rodbine, bilo od raznih državnih službi.
Tako je u jednom slučaju jedan fotograf, koji je uredno bio naručen da snima vjenčanje, doživio to da se na vjenčanju mladoženja nipošto nije htio slikati, uz objašnjenje "koji će mu k***c slike". Na kraju je, nakon puno naztezanja nagovaranja, fotograf okinuo svega par slika, tek toliko "da se nađe".
U jednom drugom slučaju, jedna mlada imala je želju da joj vjenčanje i svadba budu snimljeni isključivo u "paparazzi stilu" (bez ikakvog poziranja i uglavnom iz daljine). Iako je ovoj fotografkinja predlagala i nekoliko "normalnih" poziranih slika, ova je to kategorički odbila. Kasnije, kada je dobila album sa snimljenim slikama - nije bila zadovoljna! Upravo zato što nije bilo formalnih poziranih slika.
Jedan od problema s kojima se fotografi znaju susretati u poslu su dosadnjakovići - ljudi koji sve slike sa vjenčanja očekuju odmah, već isti dan. Iako je zahvalnice moguće isprintati odmah (jedna slika u nekoliko stotina kopija), no za odabir, obradu, isprint najboljih slika (od gomiletine snimljenih) i opremanje albuma, potrebno je nekoliko radnih dana. Poenkad čak i tjedana.
Kod crkvenih vjenčanja probleme često znaju predstavljati i svećenici. Naime, u nekim crkvama je snimanje "zabranjeno" osim onda kada se to (masno) plati. No čak i tada svećenici znaju raditi probleme oko toga gdje fotografi smiju, a gdje ne smiju stajati, te kako i što (ne)smiju snimati. Neki se čak bune i na upotrebu blica ili dodatne rasvijete što je u polumračnim opskurnim prostorima (kakve neke crkve znaju biti) neophodno da bi snimanje uopće bilo moguće.
Isto tako, prema nekom novom (idiotskom) zakonu, vjenčanja smiju snimati samo fotografi obrtnici. Ako kojim slučajem svadbu snima prijatelj ili rođak, i to iz usluge (što znači bez ikakve novčane naknade), dotični zakon to svejedno tretira kao ilegalnu radnju, a fotografa kao kriminalca. Povodom toga se dogodilo i nekoliko slučajeva gdje su inspektori doslovno poput hajduka banuli usred svadbe, i krenuli provjeravati fotografe. Ne treba ni spominjati kolio su takvim svojim postupcima generalno upropastili čitav događaj!
Na kraju, znaju se na vjenčanjima ponekad dogoditi i iznenadni kvarovi ili oštećenja opreme (npr. da crkne fotoaparat, ili pak bude zaliven nečime), a koji mogu biti vrlo neugodni samo u situacijama ako fotograf nema rezervni komad opreme sa sobom.
Post je objavljen 06.04.2012. u 00:10 sati.