Nisam osoba koja noćima ne spava zbog nepravde u svijetu. I znate što, osjećam se sjajno zbog toga. Kada se čovjek posveti višim ciljevima, on živi izvan svoje komforne zone, daleko od svoje gotovo parazitske naravi. Mi nismo rješenje, mi smo problem.
Well I'm standing by a river
But the water doesn't flow
It boils with every poison you can think of
Netko mi je jednom rekao kako ne možeš živjeti dugo na kredit, jer sve jednog dana dođe na naplatu. Vidim ovu zlostavljanu Zemlju, ovo prenapučeno mjesto. Zemlja ima kapacitete za jedno čovječanstvo, ali čovječanstvu jedna Zemlja nije ni približno dovoljna. Ako smo u krivu, a u krivu smo. Onda to moramo nekako platiti. Ako sam u pravu, a u pravu sam.
Ekspanzijom u ništavilo, u našu izvjesnu propast, ostavili smo blatne otiske prstiju na kristalu. Život se počinje svoditi na oaze, a prljave obale naših oceana imaju svoje mjesto u kalkulacijama, one su nužan gubitak. Na tim obalama nalaze se jata ptica uprljanih naftom, mi smo sputali njihova krila, ali tim činom sputavamo i sami sebe. Osjećam se obeshrabren u samome startu, ljudi shvaćaju. Ovo je naš dom, ovdje bi naša djeca trebala raditi prve korake. U nekom prljavijem blatu, na još surovijem asfaltu, nove generacije će preživljavati alergije i plućna oboljenja, pokapati žrtve kancerogenih tvari koje i sami udišu. Netko će se pozvati na onu istu pravdu, ali nema pravde dok luksuz prevladava prirodu. I tako će biti dok priroda ne postane luksuz. Nama ne treba još vremena da ispravimo učinjeno. Nama treba još malo vremena da uživamo u onome što imamo.
Lay me down
Let the only sound
Be the overflow
Bez simbioze jedina opcija je izumiranje jedne strane. Ovaj planet je tu milijardama godina, izložen na milost i nemilost gravitacije, projektila iz svemira, solarnog zračenja. S druge strane smo mi, za nas ubod insekta može značiti kraj. Ali čak da i imamo šanse za opstanak, ne sumnjam kako ćemo se sami pobrinuti da uništimo sami sebe. Imali smo početak, imali smo sve, nije bilo dovoljno. Mi ne zaslužujemo bolje, ne zaslužujemo ništa! Da li ti je ikad žao nerođenog djeteta? Naša majka plače radioaktivne suze za svoju djecu. Ona se guši dok se ja gušim u smradu obližnje rafinerije, ona krvari dok netko kašlje krv.
Where did all the blue skies go?
Iako stojim iza tvrdnje da smo paraziti, treba proći još neko vrijeme prije no što postanemo fatalna bolest ovog tako posebnog ekosustava. Da u nekom suludom scenariju u ovom trenutku nestane svaki čovjek na svijetu, naš planet bi dobio svoju drugu priliku. Prema nekim procjenama, kroz desetak tisuća godina, praktički ne bi ostalo tragova da je čovjek ikad bio ovdje. Možda zvuči pomalo groteskno, ali ovome svijetu je ionako bolje bez nas. Ovaj planet je stvorio dovoljno čuda, stvorit će ih još bezbroj. Međutim, najveće čudo je upravo ono kojim mi nikad nećemo ovladati niti ga uspjeti replicirati. Ovaj svijet je stvorio ravnotežu.
Oh look out world, take a good look
What comes down here
You must learn this lesson fast and learn it well
This ain't no upwardly mobile freeway
Oh no, this is the road to hell
Post je objavljen 04.04.2012. u 07:59 sati.