U nemogućoj sam misiji.
Pst!
Moram strancu, suznom vlasniku dva poplavljena apartmana na jednom našem škoju, pojasniti neke stvari.
(Ja, naravno, mrzim napuhanu blaziranost stranaca, a pogotovo mrzim, morati u ime vlastite distinkcije diskutirati o situacijama, koje niti sam stvorio niti ih mogu mijenjati.)
Dakle...
Dragi stranče – apartmanovlasniče.
Otkud voda, koja je poplavila Tvoje stanove, ne zna se. Jer je zgrada cijelo vrijeme prazna.
Koliko dugo je voda tekla, ne zna se, ali svakako predugo, jer su ventili u zgradi bili i ostali zaglavljeni.
Pazikuće ili predstavnika suvlasnika - nema.
Stan, iz kojeg je voda prodrla, nije osiguran, ne. Vlasnica je umirovljenica, koja je upravo sahranila supruga i ne priča joj se o stanu, u kojem svakako ne živi. („Mladi gospon, ja zaista imam druge brige...“)
Suvlasnici, kojih nema, moraju pozvati Vodovod radi puštanja vode, pronalaženja uzroka štete i otklanjanja kvara.
Suvlasnici, kojih nema, moraju zvati Elektru i dati popraviti uništenu elektro – instalaciju, kako bi se mogli postaviti sušila prostora, jer se sedamdesetak kubika vode rasporedilo po stropovima, zidovima, parketima, ormarima, krevetima, podovima.
Naravno, o postavljanju sušila trebaju se dogovoriti suvlasnici, kojih nema. („A, ne, ne, brat i ja ne pričamo; da, da, mi smo suvlasnici...“)
Ujedno se trebaju dogovoriti o slijedu sanacije i diobi troškova.
Dragi stranče – apartmanovlasniče, ne, nemamo ponude sanacije i pripadne cijene i ne, ne mogu Vam reći, kako će onda Vaše osiguranje riješiti stvar.
Jer, neke firme ne žele izići na teren radi izrade ponude, ako im se ne plati kraljevski i unaprijed. („Dan muuog inž'njijera kuošta pieeecto eeura! E!“)
Druge firme ne žele izići na teren, ako im se unaprijed, bianco, ne da pisana garancija da će dobiti posao. („Što, najbolja ponuda?! Kakva najbolja ponuda? Šta, pitali ste i druge firme?“)
Treće firme, njih većina, ne želi izići na teren niti preuzeti sitan posao potpune sanacije dva apartmana, ili čak cijele zgrade. Jer da je to u sezoni građevniskih radova ipak presitan posao. ( ... )
Četvrte firme, one „sa strane“, nemaju računicu, ulijetati među lokalne, i plaćati put i smještaj svojih radnika.
I ne, ni one pete firme neće moći. Jer one rade samo pločice. Ili samo drvenariju. Ili samo soboslikarske radove. Kompletne sanacije prostora, vele, njima se ne isplate; zbrka sa podizvođačima, vele.
Iz zemlje visoke nezaposlenosti, navodnog manjka posla, poduzetničke fleksibilnosti, otvorenosti za tuđu lovu i ljubavi prema tupavim fureštima (uz patriotski prezir prema onim visprenijima, garniranim ilustracijama o škrtim, lijenim i bezobraznim strancima), valja mi u tom smislu strancu – apartmanovlasniku pojasniti stanje.
Ako i kad se dakle drugdježiveći suvlasnici dogovore oko Elektre i Vodovoda i troškova i otklanjanja uzroka i namirenja štete, i ako ikad i dobije cjelovite ponude sanacije od nezainteresiranih firmi, možda, nekad nakon sezone, ali nipošto u hladno doba godine ...
...
(„Ma ne, ne“, čujem se već, „ne mojte ishitriti, sve će biti u redu. Nemojte još oglašavati da prodajete dva poplavljena, nepopravljiva apartmana u zgradi nereguliranog suvlasništva i nepostojećeg osiguranja, u pribalkanskoj članici EU 2013. ...)
Ma, koji Tom Cruise!
Post je objavljen 06.04.2012. u 09:18 sati.