rodila se sitna. krhka. boležljiva.
njeno tijelo nije bilo prilagođeno okolini u kojoj se našla.
trudila se. silno se trudila preživjeti. nije bila niti svjesna da to nije normalno stanje ljudskog organizma.
no, koliko god njena volja za životom bila snažna, bilo je jasno da će izgubiti bitku. previše je bilo neprijatelja koji su je napadali, bili su presnažni, a ona bez pravog oružja. nije imala obranbeni mehanizam za sve te silne bolesti koje su na nju navalile.
počela je nestajati.
roditelji su bili nemoćni. medicina također.
jedino im je preostala molitva.
njen anđeo čuvar, vidjevši da joj se bliži kraj, nije imao puno izbora. ili ju pustiti da umre, ili...
ili joj podariti tijelo od duše.
-umrijet će, ako to ne učinimo.- obrazlagao je svoj zahtjev na nebeskom vijeću
-znaš da je ljudima sa tijelom od duše život ponekad gori od smrti..-podsjećali su ga ostali anđeli
- znam!...znam! ali ipak to želim učiniti...- odlučio je zamišljeno njen anđeo
dobio je blagoslov
podario joj tijelo od duše
bila je tada vrlo mala. dijete od dvije godine.
samo je iz priča roditelja znala, da je imala nekoliko smrtonosnih bolesti
da su samo čekali kad će umrijeti...
-načekat ćete se!- veselo bi im rekla i otrčala se igrati dalje, sa svojim vršnjacima.
izrasla je u lijepu mladu djevojku
tek ponekad bi primjetila da može više od ostalih vršnjaka
nikad se nije umarala
trčala bi po čitave dane
sve vježbe bi odradila s lakoćom, i nije bilo u njoj ogrančenja, bilo što bi mogla ponavljati beskonačno dugo
dok svi oko nje nebi odustali gledati kako se nizaju trbušnjaci, sklekovi, čučnjevi, bez ikakvog znaka umora na njoj...
nije u tome vidjela ništa neobično
to joj je bilo prirodno
imati neiscrpnu energiju
njena duša je hranila njeno tijelo
kad je otkrila svoju žensku stranu, tijelo joj se djevojački zaoblilo
iza njenog osmjeha se ipak krila lagana sjeta, gledajći kako se njeni prijatelji pretvaraju u parove
neke od tih dječaka je i ona simpatizirala, ali njihove ruke su u šetnji držale nečije druge
uvijek
bilo joj je to čudno
nije bila ružna
nije bila glupa
nije bila ni nepristupačna
oduvijek se , zapravo, radije igrla i bolje razumjela s dječacima nego djevojčicama
ali, iz nekog čudnog, njoj neobjašnjivog razloga, oni čija je, donedavno najbolja prijateljica bila, znala ih u dušu, su ju zaobilazili, kad bi birali djevojke za izlazak..prve poljupce
-nema veze-tješila je samu sebe. -doći će i to-
kad je konačno došlo, bila je spremna.
odlučna dati se potpuno.
njih dvoje će postati jedno
radovala se tomu, jer zajedno su puno više nego puki zbroj dvije jedinke
zajedno su cjelina
vlastiti svemir
svu potrebnu energiju, ljubav, toplinu, hranu, pružat će jedno drugome, pa zajedničkoj djeci
ushićena i presretna
nije primjećivala da ne dobiva koliko daje
da je on s njom zato da ne bude sam, da zadovolji neke svoje fizičke i društvene potrebe
a ne iz želje da budu nešto najviše što se može biti
nije primjećivala da mu je sredstvo
nije primjećivala da joj je sve manje dobro
nije primjećivala da se sve češće brani
od besmislenih napada onog koji ju nije smio napadati, po definiciji,
uz asistenciju njegove majke, koja se time naslađivala
nije primjećivala da se iscrpljuje pokušavajući zadovoljiti njegovo sitničarenje,
koje je ogrnuo u ruho tobože stvarnih i bitnih stvari,
poput toga jeli pire krumpir ispao premekan ili pretvrd...
nije primjećivala da joj truje dušu sve češćim ispadima nezadovoljstva, ljubomore, netrpeljivosti
ništa od toga nije primjećivala
nije primjećivala da se sve brže i češće umara,
a sve sporije i teže odmara
nije primjetila kad je mlada ostarila
njen anđeo se nije smio miješati, iako se nadao da će shvatiti što joj se događa
jedan dan je samo primjetila da više ne može
da u njoj više nema snage
da je dala što je imala za dati
da je tijelo izdaje
jer joj je duša nestala
Post je objavljen 03.04.2012. u 02:29 sati.