Otac kibernetike, tj. pronalazač i osnivač kibernetike, je američki učenjak Norbert Wiener (l894-l964), matematičar po osnovnoj profesiji i profesor na čuvenom MIT (Masschusetts Institute of Technology). On se za vrijeme Drugog svjetskog rata bavio rješavanjem parcijalnih diferencijalnih jednadžbi u vezi s upravljanjem protuzrakoplovne vatre protuzrakoplovnog topništva.
Kao mjesto nastanka kibernetike može se uzeti znanstveni krug mladih učenjaka koji se razvio spontano oko dr. Arthura-a Rosenbluetha liječnika, kardiologa i profesora Harvardske medicinske škole.
Prema Wieneru, u tridesetim godinama ovog stoljeća oko dr. Rosenbluetha počeli su se okupljati mladi znanstveni radnici iz različitih znanstvenih disciplina, koji su na neformalnim sastancima raspravljali o raznim znanstvenim problemima. Sastanci su se održavali jedanput mjesečno, a vodio ih je profesor Rosenblueth. Ti sastanci su se
održavali oko okruglog stola za vrijeme objeda ili večere u Vanderbilt Hall-u. Predmet razgovora su najčešće bile metode znanstvenog rada.
Sam Wiener u uvodu svoje čuvene knjige o kibernetici ovako opisuje te sastanke : ” Učesnici su uglavnom bili mladi znanstvenici s Harvardske medicinske škole i sakupljali bismo se za večeru oko okruglog stola u Vanderbilt Hall-u. Razgovor je bio živ i nesputan. Na tom mjestu ni od koga se nije očekivalo, niti se nikome nije omogućavalo da se pridržava nekog protokola. Poslije objeda bi netko, bilo da je član grupe ili pozvani gost pročitao referat o nekoj znanstvenoj temi, obično takvoj koja je u prvi plan isticala pitanja znanstvene metodologije. Govornik je morao izdržati paljbu vrlo oštre, dobronamjerne, ali bespoštedne kritike. Bila je to savršena katarza za nedorađene ideje, nedovoljnu samokritiku, pretjerano samopouzdanje i pompu. Oni koji to nisu mogli izdržati, nisu se vraćali, ali mnogi od nas osjećaju, da su ti nekadašnji posjetioci ovih sastanaka predstavljali veliki i stalan doprinos našem znanstvenom razvoju.”
Spomenuti znanstveni krug oko profesora Rosenbluetha sastajao se do kraja Drugog svjetskog rata, ali veze Wienera i profesora Rosenbluetha održavale su se i dalje, poslije rata. Ideje i problemi koji su uočeni unutar tog kruga i Wienorov rad na ratnim zadacima doveli su do spoznaje da zakoni upravljanja ne zavise bitno od same
prirode sustava, tj. da oni vrijede za sve stvarne sustave. Isto tako Wiener je došao do zaključka da bi za proučavanje tih zakona trebalo formirati novu znanstvenu disciplinu koju je on formirao i nazvao KIBERNETIKA.
Post je objavljen 02.04.2012. u 09:52 sati.